"Zaista, kažem vam,
što god učiniste jednomu
od ove moje najmanje braće,
meni učiniste!"
Mt 25, 40

Vijesti

02.03.2019. 11.51

Održana skupština Katoličke udruga Veronikin rubac

Darovali 3556 volonterskih sati 141 starijoj i nemoćnoj osobi

OSIJEK – Vrijeme i prostor na kojem živimo postaje sve bremenitije zahtjevima da se pojedinac vrednuje kroz materijalni doprinos ili izdatak zajednici u kojoj živi. Mi smo željeli popraviti ovaj način razmišljanja i pomoći samima, slabima i nemoćnima, postajući obitelj koja će zamijeniti onu koju su tijekom života izgubili umiranjem partnera ili iseljenjem mladih. Pokušavamo biti tu za one koji uz pomoć naših volontera mogu ostati u svojoj sredini i poznatom okruženju te osjetiti vlastitu vrijednost i samopoštovanje. Na području Osječko-baranjske županije udio starijih od 65 godina života u ukupnom stanovništvu (prema popisu stanovništva 2011.) iznosi 17,2 posto sa stalnom tendencijom porasta, a to govori o izrazitom starenju pučanstva, rekla je Marija Šešo, predsjednica Katoličke udruge Veronikin rubac, na skupštini Udruge održanoj 25. veljače u pastoralnoj dvorani Franjevačkog samostana sv. Križa u Osijeku. Skupština je otvorena zahvalnom molitvom koju je predmolio fra Zoltán Dukai, prisjetivši se bolesnih i preminulih te zazivajući Božji blagoslov na volontere i korisnike Udruge. Dvanaesta godina djelovanja Veronikinog rupca ispunjena je sa 3556 volonterskih sati rada, rečeno je, jer angažiranošću su volonteri odgovorili na zahtjeve 141 korisnika u 2018. godini darujući potrebitima različite usluge ulažući djelatno svoje vrijeme, stručnost, talente i ljubav prema bližnjemu te oživljujući u konkretnim djelima socijalni nauk Crkve.

„Trenutno imamo 65 članova koji brinu za starije i nemoćne osobe. Prošle godine napustilo nas je 9 naših štićenika, dok je u ukupnoj evidenciji u 12 godina djelovanja upisano 345 korisnika, a registar preminulih sve je deblji. Svjesni smo da je starost samo faza života i da nam organizacija življenja predstavlja prepreku za čije svladavanje imamo želje i volje, ali nam/korisnicima ponekad nedostaje snage. Teško je uz nemoć sići niz stepenice sa trećeg kata i vratiti se sa potrebnim namirnicama i kućnim potrepštinama, teško je oprati prozore, spremiti stan, oprati rublje, ući u kadu ili pod tuš, otići liječniku, obići nam draga mjesta, teško je ili nemoguće otići na groblje kada imaš 85 godina i živiš sam. Nekima umirovljenička primanja jedva dosežu golo preživljavanje, a zbog dvadesetak kuna prelaze limit za ostvarivanje pomoći društvene zajednice. Zato postoje naši volonteri koji pomažu. Među novim aktivnostima bilo je čišćenje snijega s nogostupa i dvorišta štićenika. Novo s čim se susrećemo je problem usamljenosti starijih, kazala je Šešo te ispričala kako je starica s primjerenom sinovljevom skrbi tražila osobu koja bi za plaću s njom svakodnevno razgovarala. Naravno, i tu volonterka predsjednica Udruge svojim prisustvom donosi lijepu riječ ispunjavajući praznu bakinu svakodnevicu, međutim „problem je što osobe koje skrbe o potrebitima postaju sve starije, nedostaje mlađih volontera, a tijekom 12 godina postojanja Udruge čak dvadesetak volontera postali su primatelji usluga“.

„Svi članovi volonteri prolaze stalnu edukaciju kroz mjesečna predavanja (zadnji ponedjeljak u mjesecu u 17 sati, Trg Vatroslava Lisinskog 3,Tvrđa) i razmjenu iskustva s ostalim članovima udruge. Svi problemi, posebice vezani uz zbrinjavanje korisnika, brojni su i o njima razgovaramo te zajednički pronalazimo rješenje u institucijama. Kada osoba koja ima potrebu nazove Udrugu (031214044, od 10 do 12 sati) ili obavijesti dežurnog volontera putem susjeda, liječnika obiteljske medicine, socijalnog radnika ili patronažne sestre, pokušavamo riješiti problem. Ako zbog nekog razloga, a nažalost tu je u pravilu prepreka imovinski cenzus, nismo u mogućnosti riješiti problem kroz društveni sustav, onda uskaču volonteri Veronikinog rupca. Svjesni smo da ne možemo otkloniti, ali možemo umanjiti samoću, beznađe, bespomoćnost i to kroz pokušaj, zamjene obitelji“, kazuje Šešo, domećući kako „postajanjem članom obitelji korisnika volonter preuzima trajnu brigu za štićenika te zaista postaje članom obitelji uz koju ostaje do smještaja u instituciju (ako je nužna ta vrsta skrbi), do potpunog ozdravljenja ili, na žalost, napuštanja ovoga života“. U izvješću o radu Šešo je napomenula da se rad volontera prati, sastavlja izvješće izraženo u volonterskim satima. Primjerice, u 2018. evidentirana su: 482 sata dežurstava u Udruzi (od ponedjeljka do petka), za prijevoz pelena od donatora do korisnika utrošeno je 140 sati, 52 sata za sitne popravke u kući korisnika, za odlazak liječniku obiteljske medicine 48 sati, stavljanje u postelju 17 sati, za prijevoz k med. specijalistu 34 sata, nabavku potrepština 132 sata, boravak uz bolesnika 16 sati, a 318 sati za spremanje stanova i kuća te 45 sati za pranje prozora, dok je za šišanje utrošeno 117 sati; 32 sata za uviđaj i prvi posjet po pozivu 32 sata, za odlazak na svetu misu i na groblje 112 sati, za telefonski kontakt 790 sati, za plaćanje režija 29 sati, glačanje 20 sati, odlazak u banku 24 sata, 180 sati pomoći slabovidnom korisniku, 50 sati za druženje i šetnju sa psihijatrijskim bolesnikom, 403 sata za osobnu higijenu, 786 za posjete i druženje, 160 sati za čitanje pošte i obradu materijala, 150 sati za izradu materijala za natječaje lokalne zajednice, 250 sati za vođenje financijskog knjigovodstva i dr. Također, Udruga koristi vlastitu opremu kojima olakša rad volonterima u domovima korisnika, primjerice ustupljuje bolesničke postelje, hodalice, invalidska kolica... a oprema je nabavljena doniranim sredstvima Grada Osijeka i Županije Osječko-Baranjske, i tvrtke Vodovod Osijek. „Imamo izuzetnu suradnju sa Centrom za socijalnu skrbi, Crvenim križem u Osijeku, Caritasom, Isusovačkom gimnazijom s pravom javnosti, Patronažnom službom Doma zdravlja Osijek, udrugom Rijeka ljubavi, Područnom službom HZZO-a, a posebno sa upravnim odjelima za zdravstvo i socijalnu skrb Grada i Županije te sa „Glasom Slavonije“ koji objavljuje naš rad u vodiču za udruge. Kada je Caritas Đakovačko-osječke nadbiskupije slavio 75 obljetnicu rada, mi smo na tematskoj proslavi predstavili skrb o starim ii nemoćnim osobama naše Udruge. Posebno ističemo da je naša članica Vera Szilner dobila nagradu Volonterskog centra Osijek za volontera godine i na taj način postajemo priznati članovi zajednice u kojoj djelujemo. U Osijeku se organiziraju tribine o socijalnom nauku Crkve na kojima kroz dokumente možemo upoznati osnove socijalnog djelovanja, kako Crkve kao institucije tako i laika koji taj nauk moraju primjenjivati u svakodnevnici na korist pojedinca i društva. Promatrajući brojke u našemu izvješću, evidentno je da je dio skrbi bolje društveno organiziran kroz Crveni križ. Međutim, bolest suvremenog čovjeka sve više postaje samoća. Stoga ne čudi da je broj naših posjeta i druženja povećan, ali će se trebati povećati i uz suradnju sa Isusovačkom gimnazijom koja je već lani surađivala u akcijama pomoći starima i druženju. Kao što činimo svake godine i 2018. smo se hodočašćem u Asiz duhovnom obnovom odmakli od svakodnevnice i pripremili za nastavak rada. Želja nam je pomoći svima i u buduće, a za to treba uložiti dodatne napore za pomlađivanje i edukaciju članova“, izvijestila je Šešo dodajući kako je članstvo upoznato i sa Zakonom o zaštiti nasilja u obitelji, uz odredbe zaštite osoba starijih od 65 godina, te su volonteri informirani o obvezi prijave zlostavljanja, ako ga uoče na terenu i u spoznaju uključuju Centar za socijalnu skrb Osijek.

Skupštinu je vodilo radno predsjedništvo: Kanita Peroli i Damir Gojković uz predsjedanje Dragice Nemet, koja je uvodno zahvalila predsjednici M. Šešo „dobroj duši i utemeljiteljici Veronikinog rupca čiji je rad na terenu nezamjenjiv“. „Sukladno Statutu Udruge i dalje ćemo pomagati nemoćnima, starima te osobama u potrebi, u njihovim domovima u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba i poslova koje ne mogu sami obavljati, npr. u održavanju osobne higijene i higijene životnog prostora, opskrbi osnovnim namirnicama i slično ili pomoći pri organiziranju smještanja u ustanovu ili udomiteljsku obitelj, kada je to potrebno. Korisnici jesu i bit će građani Osijeka u potrebi, a poznati su Udruzi... Također, nastavljamo suradnju s drugim humanitarnim udrugama i organizacijama na našemu području i pokušavamo ju proširiti na Udrugu katoličkih medicinskih sestara. U širenju mreže socijalnih usluga u lokalnoj zajednici s Udrugom JA kao i TI planiramo se javljati, kao partneri na buduće projekte u cilju razvoj socijalne uključenosti. Želimo da nas ova suradnja dovede bliže stremljenjima k otvaranju dnevnog boravka za starije, nemoćne i bolesne članove obitelji. Predviđena je i suradnja s Povjerenstvom za zaštitu prava bolesnika i nastavak mjesečne edukacije volontera glede palijativne skrbi, razvoja kršćanske etike u svakodnevnoj komunikaciji te angažman radi ublažavanja sve većega problema usamljenosti“, najavila je Stana Košćak govoreći o planu Udruge u 2019. Financijsko izvješće sa pozitivnim rezultatima i pojedinačnim donatorima podastrla je Vera Szilner, dok je Vlasta Marodt u ime Nadzornog odbora za ostvareno čestitala što je skup pozdravio gromoglasnim pljeskom. Marija Šešo uvodno je zahvalila franjevcima Franjevačkog samostana u Tvrđi za ustupljen prostor te pozdravila nazočne goste „koji su tijekom godina svojim prisustvom i suradnjom sa Udrugom postali dio obitelji Veronikinog rupca“ Ivku Kaurinović, ravnateljicu Centra za socijalnu skrb Osijek, i Denisa Ćosića, ravnatelja Gradskog društva Hrvatskog crvenog križa Osijek. Zahvala je upućena svim dosadašnjim suradnicima, institucijama i dobrotvorima uključujući Grad Osijek te Osječko-baranjsku županiju za višegodišnju potporu aktivnostima.

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić

10.09.2018. 14.56

Veronikin rubac održao tribinu o etici katoličkih volontera

„Volonterstvo nije novi način služenja, ono je najstariji način laičkog uključivanja u Crkvu u novom se Zavjetu bilježi pod vidom caritasa. Kršćanska etika ljubavi je temeljna kršćanska vrlina. Kriterij za cjelokupno naše djelovanje je ljubav, a uzor tome jesu život i učenje Isusa Krista. Kršćanska etika ljubavi je izvršavanje zapovijedi ljubavi, a to činite upravo vi u Veronikinom rupcu – pomažete bolesnima, prezrenima i napuštenima te tako osobnim primjerom pokazujete što znači ljubiti bližnjega. Osobito vama je bliska rečenica: 'Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga' (Mt 22.39). Od kršćana se stoga, očekuje i zahtijeva djelatna zauzetost za drugoga, univerzalna i bezuvjetna ljubav prema svim ljudima. Samo s ljubavlju znanje može biti istinski humana praksa“, uvodno je rekla doc. dr. sc. Nada Prlić, prof. sestrinstva, autorica više udžbenika, na tribini održanoj 24. rujna u Katoličkoj udruzi za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ u Osijeku. Naime, u ciklusu mjesečnih predavanja volonterima Prlić je izlagala o temi „Etika katoličkih volontera – kršćanska etika ljubavi i etika skrbi“, nakon uvodne molitve koju je predvodila Marija Šešo, predsjednica Veronikinog rupca, ujedno pozdravljajući gošću potpornu članicu Udruge i zauzetu promicateljicu kršćanskih vrjednota u laičkoj i stručnoj javnosti. Šešo je podsjetila da je 1. listopada Međunarodni dan starih osoba te je „govor o kršćanskoj etici ljubavi prikladan uz obilježavanje koje će biti nastavljeno suradnjom sa Isusovačkom klasičnom gimnazijom s pravom javnosti u Osijeku tijekom listopada, kada će učenici s volonterima i profesorima izraziti djela ljubavi pomažući starijim i bolesnim korisnicima Veronikinog rupca“.

Uvodeći u izlaganje Prlić je podsjetila kako je „Udruga osnovana da djelom i životom svojih članova svjedoči kršćansku vjeru u djelotvornoj ljubavi na poseban način prema starijim i nemoćnim osobama, u duhu katoličke tradicije skrbi za starije i nemoćne osobe“, naglasivši misao Ivana Pavla II. o ljudskome radu koji je „ključ rješenja socijalnog pitanja, a teološki gledano, Bog čovjeka poziva na suradnju, (su)dioništvo“, a ovo bi trebala biti nit vodilja odnosa naših vjernika prema dobrovoljnom radu“. „Bitna je milosrdna ljubav i sućut u skrbi za svakog čovjeka, a djelatno ju nalazimo u Evanđelju (Mt 5,7; Lk 6,36; Lk 10,33-34; Mt 25, 35-36; Mt 22,39). Važno je izražavati bezuvjetnu ljubav i darivati znajući da to ne znači uvijek materijalno, već uzor imamo u Novom zavjetu (npr. Lk 6,27; Lk, 6, 29-30; Lk, 6, 31; Lk 6,35; Lk 12,33). Vjernik pred sebe stavlja zahtjev za savršenstvom koji se ogleda u evanđeoskim zapovjedima (Iv 15,12; Mt 5,48. Mt 7,12). Danas je iznimno važno govoriti i o etici skrbi pri čemu uzor imamo u osobi 20. stoljeća Majci Tereziji (nebeskoj zaštitnici Veronikinog rupca) koja je pokazala što znači skrbiti“, kazala je Prlić te pojasnila kako „etika skrbi jest stav katoličkih volontera i ona određuje dobro kao neposrednu brigu za druge, zauzetost za njihove potrebe, a Veronikin rubac i u tome je izravan jer pronalazi ljude u nevolji, patnji, bolesti i siromaštvu te sa stavom katoličkog volontera pomaže“. Završavajući izlaganje poukom sv. Ivana Pavla II.: 'U svakom bolesniku vidi Kristovo lice!', Prlić je istaknula blagodat ostavštine sveca naših dana koja je obvezujuća djelatnom katoličkom volonteru, kazala je, a nalazi se u poslanici Familiaris consortio, smjerokazu katoličkim volonterima u življenju vrjednota zajedništva, uzajamnog predanja i ljubavi pri čemu je „pojedinac odgovoran iz dana u dan graditi zajedništvo (uzajamnim služenjem, zajedničkim dijeljenjem dobra, radosti ali i patnje) te biti spreman za razumijevanje, podnošenje i praštanje“.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

15.09.2018. 16.34

Socijalna tribina o evangelizaciji kao identitetu Crkve u Papinoj pobudnici Radost evanđelja

OSIJEK - U nastavku socijalnih tribina u Vikarijatu Osijek mr. sc. Igor Jakobfi, vjeroučitelj i tajnik Ureda za promicanje socijalnog nauka Crkve i društvena pitanja Đakovačko-osječke nadbiskupije, održao je 3. svibnja izlaganje o temi evangelizacije kao identitetu Crkve u apostolskoj pobudnici pape Franje Evangelii gaudium (EG). Nakon zajedničke molitve, dr. sc. Vladimir Dugalić, predstojnik Instituta za novu evangelizaciju „Sveti Ivan Pavao II.“, uvodno je istaknuo kako „ključna i vrlo zanimljiva, autentično prepoznatljiva pobudnica Radost evanđelja je programski dokument u kojemu papa Franjo govori što u svom pontifikatu želi provoditi, o 'Crkvi izlaska' u suvremenom svijetu“. „Prvi dokument pape Franje (objavljen 26. studenog 2013. godine) nije isključivo socijalni, međutim pojam evangelizacije je socijalan. Evangelii gaudium u 288 brojeva razlikuje se od ostalih dokumenata stilom pisanja jer je tekst pisan narativno u prvom licu jednine, stilom specifičnim i zahtjevnim, autoritarnim, a sadržaj je inkulturiran za sadašnji trenutak i to je dokument koji obvezuje. Riječ je uistinu o programskom dokumentu Franjinog pontifikata (EG 25) u kojemu se stotinjak puta javlja pojam radost/radovati se, skoro dvije stotine puta pojam evangelizacija/evangelizirati, više od 130 puta pojam misija/misionariti i sedamdesetak puta pojmovi: siromaštvo/siromašni/isključeni. Premda se čini da je originalan i revolucionaran, kako se moglo razlučiti u medijima, ipak nije. Cjelokupni tekst (288 brojeva sadrži 217 fusnota) jest kontinuitet koji ne donosi spektakularno novo, ali način kako to donosi je novo, originalno i to u: stilu izražavanja, pristupu koji odražava Franjinu svijest o vlastitom autoritetu i poslanju ('Ima kršćana čiji život izgleda kao korizma bez Uskrsa'; 'Navjestitelj evanđelja nikada ne bi smio imati trajno žalosno lice kao da je na pogrebu', EG 10; 'Znamo, naime, da joj vjernici (misli se na homiliju) pridaju veliku važnost; i oni, kao i sami zaređeni službenici, mnogo puta trpe zbog propovjedi: prvi zato što ih moraju slušati, a drugi zato što moraju propovijedati! Žalosno je što je tomu tako', EG 135; 'To je tako jasna, tako izravna, tako jednostavna i tako rječita poruka da je nijedna crkvena hermeneutika nema pravo relativizirati. Zašto komplicirati nešto tako jednostavno? Ne bismo smjeli biti zaokupljeni time da ne upadnemo u doktrinarne zablude, nego moramo paziti i na to da budemo vjerni tomu svjetlom putu života i mudrosti', EG 194; 'Ako se netko osjeća uvrijeđenim mojim riječima, mogu samo reći da ih izražavam s ljubavlju i s najboljim namjerama…', EG 208) i temperamentnom načinu izjednačavanja socijalne dimenzije evangelizacije s evangelizacijom te stavljanju naglaska na subjekte evangelizacije i produbljivanju govora o njima, kazao je Jakobfi razloživši kako se medijskoj javnosti isticalo kako papa Franjo prvi govori o 'Crkvi siromašnih', no još 1962. godine Ivan XXIII. upotrebljava tu konstrukciju i osnovana je neformalna radna skupina pod nazivom Crkva siromašnih. Jakobfi je podsjetio da su za temu evangelizacije u povijesnom kontekstu bitni dokumenti koje su objavili: Pavao VI. (Evangelii nuntiandi, 1975.); Ivan Pavao II. (Nova evangelizacija, 1979.; Preferencijalna opcija za siromašne, 1987.), te da 2007. papa Benedikt XVI. piše: 'To je opredjeljenje sadržano u kristološkoj vjeri u onoga Boga koji je postao siromašan za nas, da nas obogati svojim siromaštvom.' „Godine 2012. održava se 13. redovno opće zajedanje Biskupske sinode na temu 'Nova evangelizacija za prenošenje kršćanske vjere', dok 2013. pontifikat počinje papa Franjo i objavljuje Evangelii gaudium u kojem stoji: 'Želim siromašnu Crkvu za siromašne' (EG 198), progovara o nekim današnjim društvenim patologijama (EG 52 – 60), primjerice o ekonomiji isključivanja, novcu kao novom idolopoklonstvu i socijalnoj isključenosti kao generatoru nasilja. Učinjen je odmak od socijalnog nauka u smislu 'sve je jasno, idi u svijet i evangeliziraj' pri čemu se u pobudnici stavlja naglasak na subjekt evangelizacije. Evangelizacija mora biti evangelizirana u smislu da onaj tko je evangeliziran evangelizira evangelizatora. Konkretno, EG govori o subjektima evangelizacije (oni su naslovnici evangelizacije) i o naslovnicima evangelizacije (jesu subjekti evangelizacije). Isus je tu realno prisutan, pozvao nas je u zajedništvo i mi smo dio otkupljenog naroda. Smrt nad nama više ne vlada. Isusa ne možeš naučiti, moraš se susresti s njim! A to je pitanje osoba, osobe koja je u narodu. Susresti Isusa znači rasti, a mi smo učenici i misionari u nerazdvojivom identitetu. Isus želi da budem njegovo oruđe i svakoga dana rastem da bih ljubav mogao komunicirati drugome, a to je moguće kroz potpuno uključivanje u društveni život. Ne možeš biti misionar, ako se nisi potpuno uključio u svijet! Crkva mora biti tu da bi zajedno podijelili radost, a to je otvorenost naslovnika Božje ljubavi prema onima koji se nama baš i ne sviđaju jer svi su pozvani. Crkva mora rasti u svijesti trajne (EG 3, i 164) potrebe svakodnevnog obnavljanja susreta s Isusom, to jest njezini članovi jesu/trebaju biti učenici misionari (EG 120 - 121) odazvani pozivu da rastu kao evangelizatori. Kako rasti? Kroz izgradnju i produbljivanje svoje ljubavi i jasnijeg svjedočenja evanđelja, kroz potpuno uključivanje u društveni život, kako bi po djelima ljubavi (177 i 269 - dijeleći život sa svima, slušajući njihove brige, pomažući im materijalno i duhovno, radujući se s radosnima, plačući s tužnima) drugima posvjedočili/navijestili, a osobno ponovno susreli Kristovu ljubav kao prvi/glavni sadržaj evangelizacije (EG 164). Premda su svi ljudi naslovnici evangelizacije, prednost se mora dati (EG 48 i 186): siromašnima, bolesnima, prezrenima, zaboravljenima i krhkima. Točnije, onima koji nemaju čime uzvratiti i to na način suradnje (EG 188, 192 i 202 - u otklanjanju strukturnih uzroka, promicanju cjelovitog razvoja strukturno) i najjednostavnijih djela solidarnosti (karitativno) jer će u protivnom (EG 199) naše naviještanje biti neshvaćeno i utopljeno u moru riječi današnjeg društva. To je socijalni nauk Crkve. Dakle, imaš li iskustvo Božje ljubavi, susrećeš li Krista Uskrslog, pristupi čovjeku koji ti ne može uzvratiti! Crkva mora biti tu da bismo zajedno podijelili Radost“, razložio je Jakobfi. Na tribini je bilo riječi i o siromašnima i teologiji utjelovljenja pri čemu je predavač pojasnio: „U bratu se trajno produljuje utjelovljenje za svakoga od nas pojedinačno (EG 179), a posebno u siromašnima, jer On sam posta siromašan kako bi im bio trajno blizak (EG 186), a nas po njima obogatio (EG 197). Pobudnica nam otvara susret s patnjom govoreći o dobrobiti za ne-siromašne (za radosne). Siromašni imaju poseban evangelizacijski značaj za ne-siromašne, pružajući im da kroz vlastitu patnju spoznaju svjedočanstvo spasenjske moći Isusove patnje (EG 198) i kroz nesebično pomaganje iskuse Boga na najposebniji način (EG 272). Dobrobit za siromašne (za tužne) ogleda se već samim time jer zbog svojih teškoća imaju evangelizacijski značaj oni ispunjavaju svoje misijsko poslanje, međutim ne smije ih se svesti na puko sredstvo evangelizacije kroz ublažavanje njihovih patnji, već se mora doprinijeti u ostvarenju njihovog blagostanja i napretka u raznovrsnim dobrima (EG 192) kako bi i oni sami mogli postati radosni evangelizatori i aktivni članovi društva. Jednostavno, iskusit ću Boga kroz tebe, kada se budem ponašao kao On. U spoznavanju patnje, želi da evangelizatori postanu radosni kako bi mogli evangelizirati.“ Govoreći o preduvjetima postajanja/razvoja učenika misionara, socijalni je naučitelj osobito naglasio nužnu obnovu (EG 189): ponajprije uvjerenja (EG 26 - ponovni osobni susret s Kristovom ljubavi bez kojega nema novoga života, istinskog evanđeoskog duha i vjernosti Crkve vlastitom pozivu), zatim obnovu djela (EG 24 -izići, ići u susret drugome, uključiti se u svakodnevni život drugih ljudi, premošćujući udaljenosti, biti spreman poniziti se, ako je potrebno i prigrliti ljudski život, dotičući Kristovo trpeće tijelo u narodu) i obnovu struktura Crkvenih/društvenih (EG 26 – 33 i 183 – 187 - Crkvene strukture moraju postati više misionarske, kršćani moraju aktivno doprinositi izgradnji boljeg svijeta po izgradnji pravednih struktura i inkulturacijom evanđelje) i naposljetku obnovu uvjerenja (novo evangelizirani/inkulturirano evanđelje, EG 69). Na tribini je bilo riječi i o „revolucionarnom“ pogledu svjetskog (ne europskog) pape Franje na cjelinu koju zahvaća opće dobro u vremenskom smislu, ne u prostornom i slikovito je Jakobfi predočio širinu gledanja na svijet u kojoj „model stvarnosti nije kugla već poliedar“ te je razložio tu ideju i pojmove bitne za rješavanje konflikta, kazavši: Vrijeme je obzor budućnosti u kojoj se razvijaju procesi koji se neprestano otvaraju pred nama, a prostor je ograničenost trenutka, ali i sredstvo za započinjanje procesa za razrješenje napetosti između punine i ograničenosti (EG 222 – 225), između ideje i stvarnosti (EG 231 – 233)... Dati prednost stvarnosti nad idejom znači provoditi u djelo Božju riječ i činiti djela pravde i ljubavi. Potrebno je uvijek širiti vidike kako bi se vidjelo veće dobro koje će donijeti blagodati svima pri čemu će svaki dio zadržati vlastitu originalnost i kao takav unijeti najbolje od sebe. Ovim načelom uređen društveni život pruža prostor za život i sudjelovanje svakom članu. Iz pet načela socijalnog nauka Crkve proizlaze četiri načela bitna za izgradnju suživota prema istinskom miru.“
Tribina je otvorena motivacijskim citatom: „Gdje god su učenici prolazili, nastajala bi velika radost“ (Dj 8,8), te završena citatima EG 49 i 272: „Draža mi je Crkva koja je doživjela nezgodu, koja je ranjena i prljava zato što je izišla na ulice, nego Crkva koja je bolesna zbog zatvorenosti i komocije hvatanja za vlastite sigurnosti. /Ako želimo rasti u duhovnom životu, ne možemo se odreći da budemo misionari. Evangelizacijsko djelovanje obogaćuje duh i srce, otvara nam duhovne obzore, čini nas sve osjetljivijima za prepoznavanje djelovanja Duha i izvodi nas iz naših ograničenih duhovnih shema.“ Posebna pozornost na tribini izražena je u tematiziranju i definiranju gorućih problema na egizistencijalnoj periferiji u Hrvatskoj pri čemu je Jakobfi izdvojio poteškoće: feminizaciju muškaraca (muškarci koji to nisu), roditeljstvo koje nije odgojiteljsko (ne zato što to roditelj ne će) i problem djece bez odgoja u kontekstu mladih izgubljenih u virtualnom svijetu. U diskusiji je zaključeno kako bi se ovim definiranim aktualnim problematikama egzistencijalne periferije u Hrvatskoj trebalo pastoralno itekako pozabaviti na svim razinama, to više jer je riječ o djeci i mladima, obiteljima i budućnosti.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

15.09.2018. 15.51

PREHRANA I HIDRACIJA PALIJATIVNIH BOLESNIKA

Edukativni materijal za volontere

Izvor: Simpozij:
Hrvatsko društvo za palijativnu skrb Hrvatskog liječničkog zbora
Prehrana i hidracija u palijativnoj skrbi bolesnika, Vukovar,1.-3.12.2016.

Teme Simpozija: potporno i palijativno liječenje, specifičnosti prehrane palijativnog bolesnika, bol i prehrana, depresija i prehrana, prehrana onkoloških bolesnika, probiotici u prehrani, uloga psihologa u prehrani, uloga stomatologa u prehrani, uloga ljekarnika u prehrani.

Potporno i palijativno liječenje
Sastavnica holističkog pristupa u palijativnoj skrbi je prehrana prema načelima nutritivne potporne terapije.
Za svakog bolesnika posebno prijedlog prehrane bolesniku i obitelji nudi kompetentna osoba. Volonter poznaje ovo pravilo i pri skrbi za palijativnog bolesnika traži naputak o prehrani od organizatora volontiranja. Koordinator za volontere, pri preuzimanju uključivanja volontera, traži i pisani naputak o provođenju nutritivne poporne terapije.

Specifičnosti prehrane palijativnog bolesnika
Kod određivanja nutritivne potpore palijativnom bolesniku, određuje se put unosa hrane i vrsta hrane.
Često se određuje davanje izotonične otoipne bez nutritivne potpore, znači samo hidraciju. Hidracija je nadoknada dnevne potrebe organizma za tekućinom. Nepravilno odabrana hidracija može povećati tegobe bolesnika. Hidracija se provodi na usta ili, ako bolesnik ne može gutati, hidracija se provodi supkutanom infuzijom.
Odluka o načinu prehrane je i etičko pitanje. Ispred kvantitete je uvijek kvaliteta.

Bol i prehrana
Najdistresniji problem kod palijativnih bolesnika, pored straha je kronična bol. Liječi se prema knceptu biopsihosocijalnog modela. To znači multidisciplinarno, multimodalno, farmakološko i nefarmakološko, minimalno invazivno.
Za volontera je važno znati kako se bolesnikova bol liječi.
Ako se liječi farmakološki, potrebno je znati koji lijek i kako se daje; prije, poslije ili za vrijeme jela. U slučaju napredovanja bolesnikovih patnji, potebno je znati kome se treba obratiti.

Depresija i prehrana, uloga psihologa u prehrani
Volonter treba znati prepoznati neugodna emocionalna stanja koja ometaju uzimanje preporučene prehrane. Obaveza je volontera o neuzimanju preporučenog obroka, obavijestiti kontakt osobu, s ciljem uključivanja psihologa u zbrinjavanje.

Prehrana onkoloških bolesnika, probiotici u prehrani
Anoreksija i malnutricija, gubitak težine i mišićne mase, funkcionalno propadanje….prate ove bolesnike. U liječenju se primjenjuje nadomjesna enteralna potpora, tj. pripravci koji zamjenjuju obroke. Ponekad se propisuju probiotici
Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije probiotici su živi mikroorganizmi (tzv. "dobre" bakterije) koji primijenjeni u adekvatnoj količini imaju povoljne učinke na zdravlje domaćina.
Potporna prehrana je prilagođena pojedincu, ovisno, između ostalog, o životnom stilu, sociokulturnim navikama i ostalim čimbenicima. Mučnina i povraćanje su česte nuspojave liječenja. Volonteru se daju precizne upute o postupcima kod nuspojava liječenja a s tim u vezi i provođenju prehrane. Kod ovih bolesnika često se hrana unosi kroz sondu ili direktno u želudac ,kroz tzv.PEG, otvor na želudcu. Edukacija volontera uključuje i hranjenje na ovaj način, ako postoji nemogućnost zadovoljavanja unosa hrane i tekućine na usta.

Uloga stomatologa u prehrani
Za volontera je značjno steći znanja i usvojiti vještine održavanja higijene usne šupljine, u kojoj nema naslaga. Ovo uključuje redovno pranje zubi i usta.
Uklanjanje naslaga sa sluznice i sprečavanje kolonizacije bakterija koje mogu za posljedicu imati kobnu upalu pluća, kompetencija je medicinske sestre. Volonter provodi planiranu prehranu i sluznicu usta održava vlažnom. Vlažna sluznica usta ugodno djeluje na bolesnika i smanjuje osjećaj žeđi.
Važna zadaća volontera je promatrati bolesnikovu sluznicu usta i kod promjena obavijestiti svog koordinatora ili medicinsku sestru koja skrbi za bolesnika. Nužno je sve zabilježiti u volonterski izvještaj o svakoj posjeti.

Uloga ljekarnika u prehrani
Volonteri trebaju imati informaciju kako i gdje se bolesnik opskrbljuje lijekovima.
Udruga volonteru pruža potporu oko nadomjesne opskrbe bolesnika u slučaju izostaka redovne opskrbe. Dakle, volonter ima dva osnovna oslonca za pomoć oko opskrbe bolesnika potrebnim dodacima prehrani i drugim pomagalima; bolesnikovog jekarnika i ljekarnika koji podupire Udrugu.

Ukratko
Pothranjenost povezana s bolešću česta je kod palijativnih bolesnika.
Pothranjenost povećava pobol i smrtnost, smanjuje kvalitetu života, povećava učestalost bolničkog liječenja pa su, posljedično, troškovi liječenja značajno veći.
Probir na pothranjenost koji provodi zdravstveni djelatnik, rezultira planiranjem bolje hranjive terapije. Volonteru ova preporučena hranjiva terapija treba biti poznata. Postoje dodaci prehrani i tzv . probiotici, koji se za svakog bolesnika posebno propisuju.
Ako je uzimanje na usta otežano, najčešće se hrana unosi kroz nazogastričnu sondu, direktno u želudac kroz otvor na želucu, te hranjenje infuzijom kroz venu, ili nadomjestak tekućine infuzijom, ispod kože.
Volonter obaviještava i bilježi svaku primjećenu promjenu u uzimanju hrane i dodataka prehrani. Ovakvim točnim bilježenjem i obaviještavanjem, utječe na promjenu planiranja prehrane.
Volonter se,na ovaj način, aktivno uključuje u prilagođavanje dnevnim potrebama bolesnika, povećava kvalitetu života, te, posljedično, štedi sredstva u zdravstvenom sustavu.

Tekst: Stana Košćak

˜ *** ˜

04.03.2018. 19.07

PLAN RADA KATOLIČKE UDRUGE “VERONIKIN RUBAC“
ZA 2018. god

KRATAK OPIS PLANA RADA

Sukladno Statutu Udruge

Pomoć nemoćnima, starima te osobama u potrebi, u njihovim domovima u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, koje nisu u mogućnosti sami obavljati.

Fizička pomoć u održavanju osobne higijene i higijene životnog prostora, opskrba osnovnim živežnim namirnicama i dr. Pomoć u realizaciji prava iz zdravstvenog, mirovinskog i socijalnog osiguranja.

Pomoć pri organiziranju te smještaju u ustanovu ili udomiteljsku obitelj, kada je to potrebno.

Korisnici su građani grada Osijeka koji su u potrebi, a poznati su Udruzi.

Svoje djelovanje Udruga usklađuje s djelovanjem organizacija u društvu u cijelosti, uključujući sve civilne, humanitarne i druge organizacije.

Djelovanje Udruge temelji se na pojedinačnim potrebama korisnika, navedenoj usklađenosti, te na trenutnim mogućnostima volontera Udruge.

Prvu procjenu potreba korisnika vrši tim pri prvoj posjeti, a isti je sastavljen od socijalnog radnika-volontera i prvostupnice sestrinstva-volontera.

Udruga okuplja građane dobre volje oko pomoći potrebnima.

Volonterski rad članova Udruge usklađuje se sa Zakonom o volonterstvu.

KRATAK OPIS POTREBA KORISNIKA

Na području Grada je sve veći broj osoba koje žive same, a nisu u stanju skrbiti o sebi. Često su to samačka domaćinstva s minimalnim primanjima, nerijetko bolesni i nemoćni. Starenjem stanovništva rate i broj teških kroničnih bolesnika, a sve je manji broj članova obitelji koji mogu pomoći oboljelom. Zdravstvena i socijalna služba, po važećim propisima, nije u mogućnosti osigurati kompletnu skrb, a građani, često ne poznaju pojedinačna prava.. Željeni izbor mjesta gdje će se bolesnik koji boluje od neizlječive bolesti,njegovati, vrlo često je vlastit dom. Često se bolesnik smještava u ustanovu, zbog nemogućnosti obitelji da skrbi za svog člana. Ponekad je dovoljna usluga zdravstvene njege u kući i volontera pa da se smještaj u instituciju odloži.

Pored potreba vezanih za samačka i nemoćna domaćinstva, postoje potrebe obitelji koje skrbe za svoje bolesne i nemoćne članove. Pri tom se daju nesebično gotovo preko granica fizičke i psihičke izdržljivosti, pa sami postaju umorni i iscrpljeni njegovatelji. Pored potrebe samog bolesnog člana javlja se i neprepoznata potreba pomoći osobama koje njeguju bolesnog člana obitelji.

PLAN AKTIVNOSTI

Djelovanjem planiranih i provedenih aktivnosti poboljšanva se kvaliteta života korisnika u sredini u kojoj žive, odgađajući ili isključujući smještaj u instituciju. Često su djelovanja zamjena za skrb koju bi pružala obitelj, čija skrb izostaje iz različitih razloga.

Plan aktivnosti se grubo dijeli na tzv. kratkoročne i srednjeročne.

Kratkoročne su redovne, u prvom redu, bazične aktivnosti na koje obvezuje Statut. Mogu se kratko svesti na sljedeće:

-Posjete osobama i obiteljima u potrebi i pomoć u zadovoljavanju svakodnevnih potreba u kući bolesnika, prema mogućnostima Udruge.

-Posjećivanje starijih i nemoćnih osoba s ciljem pomoći u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba

-Prisutnost volontera u zamjeni za osobu koja njeguje člana obitelji, ponekad samo kako bi se njegovatelj odmorio

Poboljšavanje kvalitete života naizgled, sitnim volonterskim uslugama; sama posjeta, zamjenska komunikacija s liječnikom, odlazak u trgovinu, na poštu i dr.

Izdvajamo SAMOĆU kao sve više prisutan problem naših štićenika. Edukacije i trajna evaluacija na mjesečnoj razini pri redovnim sastancima Udruge je naš prioritet.

-Upoznavanje korisnika s pozitivnim propisima o pravima iz zdravstvenog i socijalnog osiguranja i drugih prava vezano uz rješavanje problema osoba u potrebi.

-Osiguranje usluga korisniku koje propisuju zakoni i propisi u RH.

-Upoznavanje korisnika s programom drugih humanitarnih udruga čije su usluge na raspolaganju potrebnima.

- Suradnja s drugim humanitarnim udrugama i organizacijama na našem području. Pokušavamo proširiti na suradnju s udrugama s kojima do sada nismo aktivno surađivali. Predstavit ćemo udrugu Memoria, udrugu Cerebrovalnih bolesnika, te Dom za starije i nemoćne osobe Osijek.
Naša misija je promicanje ljudskih prava starijih i nemoćnih osoba te razvoj socijalne i zdravstvene skrbi. Udruga se sastoji od vrsnih pravnih stručnjaka, neurologa, fizioterapeuta, psihijatara, psihologa i tima za palijativnu skrb.
Želimo da nas ova suradnja dovede bliže našim stremljenjima ka otvaranju dnevnog boravka za starije, nemoćne, bolesne članove obitelji kako bi njihovi skrbnici dobili vrijeme za obaveze iz radnog odnosa s jedne strane i smanjili broj smještaja u instituciju s druge strane.

Pored plana zbrinjavnja naših korisnika, predlažemo plan edukacije, bolje rečeno brige za nas, članove naše Udruge. Brinući o sebi podižemo sposobnost pružanja kvalitete uslugama našim korisnicima, kao i pozitivnog sudjelovanja u zajedništvu u našim obiteljima.
Planiramo provesti povećanje usvojenog znanja članova naše Udruge, o kršćanskoj etici u svakodnevnom životu, te organiziranje tečajeva realitetne terapije. Ako se ovaj plan usvoji, obvezuje se Upravni odbor za izradu plana i provedbu istog.

Tzv. srednjeročni plan aktivnosti:

-Suradnja s Povjerenstvom za zaštitu prava bolesnika

-Dopuna i redovno ažuriranje podatka o kontaktima s humanitarnim udrugama na području Grada i Županije, kako bi suradnja, na korist blesnika, bila učinkovitija.

- Suradnja s posudionicom pomagala, kako bi se proširila mogućnost nabavke bolesničkih postelja, toaletnih kolica, pomagala pri kretanju itd, te opskrba istim korisnika usluga u potrebi.

-Nastavak redovne edukacije volontera s naglaskom skrbi o palijativnim bolesnicima, postupci vezani za umanjenje osjećaja samoće naših štićenika, kršćanskoj etici kao obilježju u komunikaciji svakodnevnog života naših članova, kao i program edukacije članova iz područja realitetne terapije.

- Izrada i dopunjavanje pisanih materijala za volontere u skrbi za palijativne bolesnikekao i ostale edukativne materijale koje koristimo pri redovnoj, mjesečnoj edukaciji.

-Inicijativne i potporne djelatnosti za organiziranje dnevnog boravka bolesnih i starijih osoba u Gradu

-Organiziranje i provođenje i drugih aktivnosti za koje se ukaže potreba tijekom godine, a sukladno s ciljevima i djelovanjem Udruge.

-Nastavak redovne, mjesečne kao i izvanredne edukacije članova Udruge,

-Izrada individualnog plana edukacija korisnika i članova obitelji korisnika, te provođenja istog, prilagođenog potrebama pojedinog bolesnika i njegove obitelji.

Prijedlozi za srednjeročna razmišljanja-

Naslanjaju se na izdvojeni problem samoće starijih osoba, pod geslom- USVOJI OSAMLJENOG PRIJATELJA U SVOME SUSJEDSTVU. Budi unuk nečiji baki, prijatelj osamljenom susjedu , prijatelj osamljenom učeniku.....

Svoju inicijativu pokušat ćemo razvijati suradnjom s vjeroučiteljima, župnim karitasima, medicinskom školom.....

CILJEVI

- Pripadnošću čuvati od isključenosti

Uključenosti pripadnost svih sudionika u Udruzi,kako štićenika tako i članova Udruge, čuva nas sve od socijalne isključenosti i daje nam kvalitetu života

Korisnici postaju socijalno uključeni svakom pa i najmanjom aktivnošću članova Udruge

Povećanje kvalitete života korisnika u vlastitoj sredini u najvećoj mogućoj mjeri i što je duže moguće.

Pravilno korištenje prava na tuđu pomoć organiziranu od strane lokalne zajednice.

Aktivno uključivanje Udruge u organizaciju i razvoj:

- skrbi za palijativne bolesnike tj. mogućnosti poboljšanja organizacije palijativne skrbi na razini Županije
- dnevnog boravka starijih i bolesnih u Gradu
- smanjenje osamljenosti u susjedstvu

Uključivanje Udruge u moguće prepoznato povoljno vrijeme za zbrinjavanje potrebnih u druge oblike organizacije pomoći u našem Gradu i Županiji, s naglaskom na suradnju s lokalnom upravom. Trajno ažuriranje i upotpunjavanje baze podataka o kontaktu humanitarnih udruga koje djeluju na našem području.

Izraditi materijale za cjelovitu edukaciju volontera u palijativnoj skrbi te težiti k certificiranju programa i prava Udruge na provođenju edukacije i izdavanja certifikata.

Popularizacija volontiranja kod građana

EVALUACIJA

Vođenjem dokumentacije o aktivnostima i korisnicima koja je propisana u Udruzi, vrši se evaluacija na osnovu plana utvrđenog pri procjeni potreba korisnika i plana rada utvrđenog na izvještajnoj skupštini.

Evaluacija protokolarnih postupaka radi se vezano za svaki pojedinačni slučaj na redovnim satancma ili u individualnoj komunikaciji volontera s organizatorom volonterskih djelovanja.

EDUKACIJA ČLANOVA

Trajna, mjesečna edukacija svih članova na redovnim sastancima svakog posljednjeg ponedjeljka u mjesecu u 17 sati.

Posebna pozornost je nastavak edukacije volontera za palijativnu skrb, kršćanske etike u svakodnevnoj komunikaciji, realitetne terapije i dr.

U evidencijski karton volontera bilježi se edukacijski program koji je volonter uspješno završio, kao potvrdu osposobljavanja za volonterski rad.

O pojedinačnoj prigodnoj edukaciji odluku donosi Upravno vijeće.

Jednom godišnje edukativni tečaj uz duhovnu obnovu članova, moguće u suradnji s drugim udrugama sličnog programa.

JAVNO PREDSTAVLJANJE

Redovito ažurirati Web stranicu

Redovno i prigodno javljanje u medijima.

Stana Košćak, član Upravnog odbora Udruge

˜ *** ˜

04.03.2018. 18.19

ZAPISNIK sa Izvještajne i Izborne Skupštine

Katoličke udruge „Veronikin rubac“ Osijek, Trg Vatroslava Lisinskog 3 održane 26. Veljače 2018. Godine u 17 sati u prostorijama Franjevačkog Samostana Tvrđa.

Prisutnih članova bilo je 35 , Spisak prisutnih članova sa potpisima u prilogu zapisnika.
Pozvani gosti bili su;
Romano Kristić, Pročelnik ureda za Socijalnu skrb i zdravstvo Grada Osijeka ,
Ivka Kaurinović, direktorica Centra za socijalnu skrb Osijek,
Zoltan Dukai, duhovni asistent,
Denis Ćosić, predsjednik Crvenog križa Osijek,
Glas Slavonije Osijek,
Slavonska Televizija Osijek.
Nevenka Špoljarić, novinarka Glasa Slavonije
Predsjednica Udruge Marija Šešo otvara Skupštinu i daje riječ Duhovnom asistentu Zolatanu Dukai, koji započinje pozdravom i prigodnim riječima na radu udruge te blagosljiva članove udruge i prisutne goste i započinje molitvom Očenaš.
Predsjednica udruge Marija Šešo, predlaže radno predsjedništvo koje će voditi ovu Skupštinu:
1. Katica Štark, predsjednica
2. Slaven ;ardot, član
3. Ivanka Bukvić, član
4. Szilner Vera, zapisničar,
5. Kos Biserka , ovjeroviteljica zapisnika
6. Kozić Bernardica, ovjeroviteljica zapisnika
Štark Katica izvještava članove da je ovo 11 izvještajna i 4 izborna Skupština i predlaže :
D N E V N I R E D
1. Izvještaj o radu Udruge za 2017. Godinu
2. Financijsko izvješće za 2017. Godinu
3. Izvješće nadzornog odbora
4. Program rada za 2018. Godinu
5. Rasprava
6. Pauza
7. Izbor, predsjednika udruge,
8. Izbor, dopredsjednika udruge,
9. Izbor tajnika udruge,
10. Izbor članova Izvršnog odbora udruge,
11. Izbor člana izvršnog odbora udruge,
12. Izbor člana izvršnog vijeća udruge,
13. Izbor članova Nadzornog odora udruge.
14. Izbor Stegovnog suda udruge,

Točka 1.
Predsjednica Udruge Marija Šešo, podnijela je izvještaj o radu udruge za 2017. Godinu prilog zapisniku

Točka 2. Tajnica udruge Vera Szilner, podnijela je financijsko izvješće za 2017. God. prilog zapisniku

Točka 3. Predsjednica Nadzornog odbora Karica Đeri podnijela je izvješće o radu Nadzornog odbora,
Točka 4. Plan rada za 2018. Godinu podnijela je Stana Košćak, prilog zapisniku
Prihvaća se izvješće o radu udruge za 2017. godinu.
Prihvaća se financijsko izvješće za 2017. godinu
Prihvaća se izvješće Nadzornog odbora za 2017. godinu
Prihvaća se Plan rada za 2018. Godinu

Kako nije bilo rasprave po navedenim točkama Dnevnog reda prešlo se na drugi dio Skupštine Izbor kandidata za vođenje udruge u slijedeće dvije godine.

Svi prisutni dogovorili se da neće biti pauze i Skupština je nastavljena:

Predlaganje kandidata za novo vodstvo :
1. Za predsjednicu udruge predložena je Marija šešo,
2. Za dopredsjednika udruge predložen je Viktor Beniković
3. Za tajnicu udruge predložena je Vera Szilner,
4. Za člana izvršnog vijeća predložena je Branka Lacković,
5. Za člana izvršnog vijeća predložena je Dragica Nemet,
6. Za članove Nadzornog odbora predloženi su slijedeći članovi:
7. Erk Slavica
8. Štark Katica
9. Marodt Vlasta,
10. Za članove Stegovnog suda predloženi su slijedeći članovi:
11. Kordić Jaka
12. Elvedji Dubravka
13. Metzger Silvija.

Prešlo se izglasavanju glasovanja na predložene kandidate i tako su za novo vodstvo Katoličke udruge za naredne dvije godine izabarani;

14. Marija Šešo, za predsjednicu udruge,
15. Viktor Beniković za dopredsjednika udruge,
16. Vera Szilner, tajnica udruge,
17. Branka Lacković, član izvršnog vijeća udruge,
18. Dragica Nemet član izvršnog vijeća udruge,
19. U Izvršno vijeće udruge po svojoj funkciji su članovi predsjednica udruge, dopredsjednik udruge, tajnik udruge i dva člana udruge Branka Lacković i Dragica Nemet,
20. Nadzorni odbor izabrani su slijedeći članovi:
21. Erk Slavica, Štark katica i Vlasta Mardot,
22. Stegovni sud izabrani su slijedeći članovi:
23. Jaka Kordić, Dubravka Elvedji i Silvija Metzger.
Predstavni Grada Romano Kristić zahvalio je na dobroj suradnji Grada i Udruge, jer su prepoznali našu aktivnost i uvijek su nam doniraju sredstva kako bi ova udruga mogla obavljati aktivnosti za koje se opredjelila.
Denis Ćosić iz Crveno Križa koji su naši vjerni suradnici, uvijek se odazovu ako ih trebamo, pohvalio je naš rad udruge.
Ivka Kaurinović, iz Centra za socijalnu skrb osijek , koja je i naš član Udruge osvrnula se na dobru suradnju ove ustanove i udruge.
Službeni dio Skupštine završio je u 18 sati.
Nakon toga bila je priređena mala zakuska.
U Osijeku, 26.02. 2018. God.

Zapisničar:
Vera Szilner

Ovjerovitelji zapisnika:
Kos Biserka
Kozić Bernardica

˜ *** ˜

04.03.2018. 17.28

Katolička udruga Veronikin rubac održala izvještajno-izbornu skupštinu

Sa puno ljubavi starijim i nemoćnim osobama darovali smo 3395 volonterskih sati!

- Sve što smo u Veronikinom rupcu učinili, učinili smo sa puno ljubavi, a radost djelimo sa našim suradnicima i korisnicima. Želeći odgovoriti zahtjevima vremena u kojemu živimo gdje je materijalni doprinos zajednici postalo mjerilo uspješnosti, prije 11 godina u Osijeku je osnovana naša Udruga. Želimo pomoći onima koji su postali suvišni, sami i napušteni, želimo popraviti ovaj način razmišljanja i pomagati samima, slabima, nemoćnima, biti siromašnima obitelj koja će zamijeniti onu koju su tijekom života izgubili, kazala je Marija Šešo, utemeljiteljica i predsjednica Katoličke udruge Veronikin rubac, na izvještajno-izbornoj skupštini održanoj 26. veljače u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Osijeku. Nakon zajedničke molitve i blagoslova fra Zoltana Dukaija, duhovnika Udruge, predsjedateljica skupštine Katica Štark ponosno je istaknula kako ove četvrte izborne skupštine u 11 godina evanđeoskoga služenja potrebitima Veronikin rubac ima snažan alat, a to je ljubav prema bližnjemu koji je temelj rada terenskih ekipa Udruge, dok članstvo nastoji socijalni nauk Crkve angažirano provoditi u svojemu životu tako što donosi radost i mir ljudima, korisnicima usluga neovisno o vjerskoj i drugoj pripadnosti osobe u potrebi. Skupština je izabrala Izvršni odbor sa predsjednicom M. Šešo i dopredsjednikom Viktorom Benikovićem, dok je tajnica Vera Szilner, a članstvo Branka Lacković i Dragica Nemet. U dvogodišnjem mandatu su izabrani i članovi Nadzornog odbora (Slavica Erk, Karica Štark i Vlasta Marodt) te Stegovni sud (Jaka Kordić, Dubravka Elvedji i Silvija Metzger).

Govoreći o radu tijekom 2017. godine ponovno izabrana predsjednica Šešo je izvijestila da Udruga ima 63 člana, polovica je aktivno angažiranih u radu sa korisnicima brinući na različite načine o 125 starijih i nemoćnih osoba te je prošle godine članstvo darovalo potrebitima 3395 volonterskih sati (Udruga je 2016. brinući za 134 korisnika ostvarila 2470 sati rada), a tijekom 11 godina rada evidentirano je čak 327 korisnika. Hvalevrijedan socijalno-humanitarni doprinos Veronikinog rupca civilnom društvu „sa malo novca i puno ljubavi“ i „skroviti rad, bez osobne promocije, sa vidljivim rezultatima“ pohvalili su gosti na skupštini i suradnici Udruge: Denis Ćosić, ravnatelj Gradskog društva Crvenog križa Osijek, mr. sc. Romano Kristić, pročelnik Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo Grada Osijeka, i Ivka Kaurinović, ravnateljica Centra za socijalnu skrb Osijek, ujedno članica Veronikinog rupca.

„Na slavonsko-baranjskom području sve učestalije odlaze mladi iz obiteljskoga doma, ostaju stariji, nemoćni, a u općoj se populaciji stalno povećava broj osoba treće životne dobi. Želja je Katoličke udruge Veronikin rubac pomoći, zbrinuti osobe starije od 65 godina koje mogu uz malu pomoć volontera ostati u svojoj sredini u poznatom okruženju (ne ići u institucijski smještaj) i osjećati vlastitu vrijednost i samopoštovanje. Svjesni smo da je starost samo životna faza, znajući da nam naša ograničenja predstavljaju prepreku za čije svladavanje imamo želje i volje, samo nam katkad nedostaje snage. Pokušavamo biti član obitelji koja treba tu pomoć. U Osječko-baranjskoj županiji udio starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu, prema popisu iz 2011 godine, iznosi 17,2 posto, sa tendencijom porasta, a to govori o izrazitom starenju stanovništva. Teško je uz nemoć sići niz stepenice sa trećeg kata i vratiti se sa potrebitim namirnicama. Teško je oprati prozore, ući u kadu, otići k liječniku. Teško je prihvatiti samoću, obići nam draga mjesta. Teško je ili nemoguće obići groblje kada imaš 85 godina i živiš sam. Neki tvoji mlađi umrli su, neki iselili ili su davno otišli trbuhom za kruhom. Tvoja umirovljenička primanja jedva dosežu preživljavanje, a zbog dvadesetak kuna odijeljen si od društvene skrbi. I zbog vas/njih postoji Katolička udruga Veronikin rubac. Kada osoba koja ima potrebu nazove Udrugu ili dobijemo obavijest od susjeda, liječnika obiteljske medicine, socijalnog radnika ili patronažne sestre, pokušavamo riješiti problem. Ako zbog nekog razloga, a na žalost u pravilu zbog prepreke imovinskog cenzusa nismo u mogućnosti riješiti problem, kroz društveni sustav uskaču volonteri Veronikinog rupca. Svjesni smo da ne možemo otkloniti, ali možemo umanjiti samoću, beznađe, bespomoćnost, makar pokušajem. Trenutno imamo 125 korisnika, lani nas je napustilo devetero i registar umrlih je sve deblji. No, osobe koje skrbe o potrebitima postaju sve starije te ih je u ovih 11 godina postojanja gotovo dvadesetak zamijenilo mjesta iz izdavatelja u primatelja usluga. Kako bismo pratili rad pojedinaca svake godine sastavljamo izvješća o radu koji pokušavamo izraziti u volonterske sate... Udruga koristi vlastita sredstva, privremeno ustupljena korisnicima, s kojima je olakšan rad volontera u domu korisnika (npr. invalidska kolica, bolesničke postelje, hodalice, toaletne stolice)“, izvijestila je predsjednica. Najviše sati volonteri su 2017. darovali korisnicima pomažući u: održavanju osobne higijene (384 sata), velikom spremanju (254), dajući telefonsku potporu (416 poziva, 15 sati razgovora), zatim posjećujući starije i družeći se s njima (419), čineći pratnju na liječničke preglede (stotinjak sati), usluga šišanja (123 sata), a dio aktivnosti odnosi se npr. na usluge vožnje na svetu misu (71), šetnje i razgovor sa korisnicima (102 sata) i obilazak grobnih mjesta bližnjih, liječnika i dr., pomaganje u glačanju rublja i kuhanju, a za dežurstvo u Udruzi utrošeno je 535 sati. „U Osijeku se organiziraju tribine o socijalnom nauku Crkve na kojima kroz dokumente možemo upoznati osnove socijalnog djelovanja kako Crkve kao institucije tako i laika koji taj nauk moraju primjenjivati u svakodnevnici na korist pojedinaca i društva. Među aktivnostima informiramo se o aktualnostima, educiramo... Po prvi puta uočili smo da uz naš napor za premošćivanjem iznenadne situacije imamo 14 smještenih u ustanove i troje potpuno ozdravljenih korisnika. U srpnju 2917. godine Sabor RH donio je Zakon o zaštiti nasilja u obitelji, u kojem se posebna zaštita predviđa za osobe u dobi od 65 godina i više. Uz ostale oblike nasilja (ekonomsko, fizičko, psihičko i spolno) uvodi se zakonska odredba za zlostavljanje starih koje je kazneno (ne)djelo, primjerice osoba nema što jesti, živi u smeću, te zanemarivanja osoba s invaliditetom i osoba starije životne dobi (npr. nedavanje lijeka) koje dovodi do njene uznemirenosti, vrijeđa dostojanstvo i time još nanosi tjelesne i društvene patnje. Članstvo je informirano o obvezi prijave zlostavljanja po spoznaji o istom, a kazne koje odredi sud kreću se do 10000 kuna ili 45 dana zatvora“, napomenula je Šešo te zahvalila svima koji su pomogli u ostvarenju ciljeva Udruge. Na skupštini je Katica Đeri u ime Nadzornog odbora potvrdila je odličnost u radu, a o financijskom izvješću i planiranom govorila je Szilner. Zahvaljeno je za novčane priloge: Gradu Osijeku (10000 kn), Osječko-baranjskoj županiji (7.400 kn), Hrvatskoj stranci umirovljenika (5000 kn), Unikomu (500 kn) i desetoro građana-obitelji (5650 kn) te Franjevačkom samostanu u Tvrđi za potporu.

Aktivnosti u 2018. najavila Stana Košćak, članica Upravnog odbora ističući bitno senzibiliziranje lokalne zajednice za ublažavanje problema samoće starijih osoba i to u okviru aktivnosti koje će djelatno ostvariti dosadašnju praksu „tu sam za tebe“, šireći volonterski rad u socijalnoj sredini uz geslo „Usvoji o(u)samljenog prijatelja u svome susjedstvu“ i to tako da volonter „bude unuk nečijoj baki ili prijatelj osamljenom susjedu, pomoć onemoćalom samcu ili sugovornik starcu“, a tu će inicijativu Udruga pokušati ostvariti u suradnji sa vjeroučiteljima, župnim karitasima, Medicinskom školom i drugima. „Održavamo trajnu edukaciju članstva na redovnim mjesečnim sastancima posljednjeg ponedjeljka u 17 sati, u dvorani Franjevačkoga samostana u Tvrđi gdje smo smješteni od osnutka. Posebnu pozornost posvećujemo nastavku edukacije volontera za palijativnu skrb, njegovanju kršćanske etike u svakodnevnoj komunikaciji, realitetnoj terapiji... U evidencijski karton volontera bilježi se edukacijski program koji je volonter uspješno završio. I ove godine sudjelovat ćemo na duhovnoj obnovi, surađivati sa srodnim udrugama Među ciljevima Veronikinog rupca u 2018. su: pripadnošću čuvati od isključenosti jer uključenost - pripadnost sudjelovatelja (korisnika volonterskog rada i članstva) u Udruzi čuva sve skupa od socijalne isključenosti i daje kvalitetu života. Naime, korisnici postaju socijalno uključeni svakom pa i najmanjom aktivnošću članova Udruge, a time se uvećava životna kvaliteta korisnika u vlastitoj sredini u najvećoj mogućoj mjeri i što je duže moguće. Cilj djelovanja je i pravilno korištenje prava na tuđu pomoć organiziranu od strane lokalne zajednice te aktivno uključivanje Udruge u organizaciju i razvoj: skrbi za palijativne bolesnike tj. mogućnosti poboljšanja organizacije palijativne skrbi na razini Osječko-baranjske županije, projekta dnevnog boravka starijih i bolesnih u Osijeku i rad na smanjenju 'osamljenosti u susjedstvu'. Prvu procjenu potreba korisnika obavlja ekipa socijalnog radnika-volontera i prvostupnice sestrinstva-volontera tijekom prvoga posjeta“, razložila je Košćak, zaključujući kako: „Udruga okuplja građane dobre volje oko pomoći potrebnima koji su zbog toga zahvalni i sretni, a to je najvažnije.“

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

23.02.2018. 21.17

IZVJEŠĆE O RADU KATOLIČKE UDRUGE ZA 2017. GODINU

Želeći odgovoriti zahtjevima vremena u kojem živimo gdje je materijalni doprinos zajednici postalo mjerilo uspješnosti - prije 11 godina u Osijeku osnovana je naša udruga! Mi želimo pomoći onima koji su postali suvišni, sami i napušteni. Mi želimo popraviti ovaj način razmišljanja i pomagati samima, slabima, nemoćnima, siromašnima obitelj koja će zamijeniti onu koju su tijekom života izgubili.

Kako živimo na području gdje je sve učestaliji odlazak mladih (Slavonija i Baranja) to se u općoj populaciji stalno povećava broj osoba treće dobi. Osnovna želja Udruge je pomoći, zbrinuti osobe starije od 65 godina koje mogu uz malu pomoć volontera ostati u svojoj sredini u poznatom okruženju i osjećati vlastitu vrijednost i samopoštovanje.

Svjesni smo da je starost samo faza života znajući, da nam naša ograničenja predstavlja samo prepreku za čije savladavanje imamo želje i volje(samo nam ponekad nedostaje snage).

Pokušavamo biti član obitelji koja treba tu pomoć. Na području Osječko-Baranjske Županije udio starijih od 65 godina u ukupnom stanovništvu prema popisu iz 2011 godine iznosi 17,2%, sa tendencijom porasta – govori o izrazitom starenju stanovništva.

Teško je uz nemoć sići niz stepenice sa trećeg kata i vratiti se sa potrebitim namirnicama. Teško je oprati prozore, uči u kadu, otići liječniku . Teško je prihvatiti samoću, obići nam draga mjesta. Teško je ili nemoguće obići groblje, a imaš 85 godina i živiš sam .Neki tvoji mlađi umrli su, neki iselili ili davno otišli trbuhom za kruhom. Tvoja umirovljenička primanja jedva dosežu preživljavanje, a zbog onih mekih 20,00 kuna dijelite sudbina odvojenosti od društvene skrbi.

Katolička udruga „Veronikin rubac“ postoji u našem gradu već 11 godina. U ovom trenutku kada se sastavlja izvješće udruga ima 63 člana, a brine se za 125 starije i nemoćne osobe. Prošle godine napustilo nas je 9 naših štićenika. U našu ukupnu evidenciju upisano je 327 korisnika, te iz broja o kojima sada skrbimo proizlazi da je registar preminulih sve deblji.

U našem radu svi članovi - volonteri prolaze kroz stalnu edukaciju kako kroz predavane na mjesečnim sastancima, tako i kroz razmjenu iskustva sa ostalim članovima udruge, Svi problemi posebice oni koji su vezani za zbrinjavanje naših korisnika, brojni su o njima razgovaramo međusobno, pronalazimo rješenje kroz institucije sustava, a budući je isti trom to premoštavamo brzim uključivanjem. Kada osoba koja ima potrebu nazove udrugu ili obavijesti putem susjeda, liječnika obiteljske medicine, socijalnog radnika ili patronažne sestre, pokušavamo riješiti problem. Ako zbog nekog razloga , a nažalost tu je u pravilu prepreka imovinski cenzus nismo u mogućnosti riješiti problem kroz društveni sustav uskaču volonteri Veronikinog rupca. Svjesni smo da ne možemo otkloniti ali možemo umanjiti samoću, beznađe, bespomoćnost i to kroz pokušaj.

Postati članom obitelji korisnika, volonter preuzima trajnu brigu za štićenika, te zaista postaje članom obitelji, uz njih ostajemo stalno do smještaja u instituciju ako mu je potrebna takova vrst skrbi, potpunog ozdravljenja ili nažalost napuštanja ovog života.

Da bi odgovorili zahtjevima koje se pred volontere postavljaju u tijeku 2017 godine darovali smo potrebitima 3395 volonterskih sati.

No osobe koje skrbe o potrebitima postaju sve starije te ih je u ovih 11 godina postojanja gotovo dvadesetak zamijenilo mjesta iz izdavatelja u primatelja usluga.

Kako bi pratili rad pojedinaca za svaku godinu sačinjavamo izvješće o radu i to pokušavamo izraziti u volonterskim satima pa nabrojimo ih:

-pranje rublja i glačanje 13 sati
-plaćanje režija 52 sata
-kuhanje i druženje 117 sati
- ostvarivanje prava iz zdravstvenog i socijalne skrbi 16 sati
- nabavka za domaćinstvo 88 sati
- nabavka lijekova 39 sati
- osobna higijena korisnika 384 sati
- telefonska podrška 416 poziva 15 sati
- veliko spremanje 254 sati
- posjete groblju 79 sati
- posjete i druženje 419 sati
- Vožnje liječniku specijalisti 58 sati
- pratnja na specijalističke preglede 17 sati
- šišanje 123 sata
- vožnja na Sv.misu 71 sati
- odlazak liječniku obiteljske medicine 49 sati
- razgovor i druženje u ustanovi 57 sati
- dežurstvo u udruzi 535 sati
- vođenje financijskog knjigovodstva 250 sati
- priprema i organizacija Skupštine 110 sati
- Odlazak u banku 55 sati
- pomoć pri aplikaciji terapije 8 sati
- manji kućni popravci 18 sati
- naručivanje za bolesničke pretrage 27 sati
- uviđaj 18 sati
- čitanje pošte i obrada materijala 170 sati
- šetnje s korisnikom 102 sata
- izrada materijala za natječaje za donaciju sredstava kod lokalne i
Županijske uprave i ostalih javnih subjekata
110 sati
- Otvaranje pošta i obrada 140 sati
- Vođenje Web stranice 3 sata


U Udruzi koristimo sredstva kojima olakšavamo rad našim volonterima a nalaze se u domovima naših korisnika, sredstva su naše trajno vlasništvo a ustupljena su na revers.

- Bolesničkih postelja 15 komada
- Hodalica na kotače 9 komada
- Prenosivi WC 10 komada
- Toaletna kolica 5 komada
- Invalidska kolica 13 komada
- Obična hodalica 11 komada
- Antidekubitalni madrac 3 komada


Svu opremu smo nabavili kroz donaciju sredstava Grada Osijeka i Županije Osječko-Baranjske, Unikom Osijek i Hrvatske stranke umirovljenika.

Imamo izuzetnu suradnju sa Centrom za socijalnu skrb, Crveni križ Osijek, Caritasom Osijek, Patronažnom službom Osijek, Rijekom Ljubavi Osijek, HZZO Osijek, a posebice sa Upravnim odjelom za zdravstvo i socijalnu skrb Grada Osijeka i Županije.

Naš stalni pratilac je „Glas Slavonije koji ne samo da prati nego i izvještava o našem radu kroz vodič za Udruge.

Po prvi puta moramo istaknuti da uz naš napor za premošćivanjem iznenadne situacije imamo 14 smještenih u ustanove i troje potpuno ozdravljenje naših korisnika.

Sastajemo se svakog posljednjeg ponedjeljka u mjesecu, izmjenjujemo iskustva i analiziramo učinjeno.

Da bismo mogli biti pravi volonteri moramo biti obučeni. A pri obuci članova realiziramo naš program rada. Tako smo tijekom 2017 godine odradili ciklus predavanja za naše članove o skrbi i pristupu palijativnim bolesnicima.

U mjesecu travnju smo nazočili jednodnevnom seminaru o korporativnom volontiranju u organizaciji Volonterskog centra Osijeka, Zagreba i Splita. U rujnu 2017 godine za članove udruge održana je duhovna obnova koja je za cilj imala obnavljanje dobrih odluka i učvršćivanje u volonterskim akcijama.

Ove godine na osobit način imali smo tematsku radionicu o žalovanju, koju je održala Dr. Branka Kandić- Splavski, te na vrlo pristupačan i stručan način pomogla članovima u pripremi obitelji na gubitak kao i na preživljavanje traume koju nosimo sobom.

U Osijeku se organiziraju tribine o socijalnom nauku crkve na kojima kroz dokumente možemo upoznati osnove socijalnog djelovanja kako crkve kao institucije tako i laika koji taj nauk moraju primjenjivati u svakodnevnici na korist pojedinaca i društva.


U mjesecu srpnju 2917 godine Sabor RH donio je Zakon o zaštiti nasilja u obitelji, u kojem se posebna zaštita predviđa za osobe u dobi od 65 godina i više. Uz ostale oblike nasilja (ekonomsko, fizičko, psihičko i spolno) uvodi se i zanemarivanje osoba s invaliditetom ili osoba starije životne dobi koje dovodi do njene uznemirenosti vrijeđa dostojanstvo i time još nanosi tjelesne i društvene patnje.

Nadalje članovi su informirani o obvezi prijave zlostavljanja po spoznaji o istom, a kazne koje odredi sud kreću se do 10.000,00 kn. ili 45 dana zatvora.

I da završimo, sve što smo učinili, učinili smo sa puno ljubavi a radost djelimo sa našim suradnicima i korisnicima.

PREDSJEDNICA UDRUGE:
MARIJA ŠEŠO, dipl.iur.

˜ *** ˜

˜ *** ˜

08.09.2016. 19:46

Osječki "Veronikin rubac" hodočastio u Rim na kanonizaciju bl. Majke Terezije

RIM - U povodu kanonizacije bl. Majke Terezije 4. rujna na Trgu sv. Petra u Rimu volonteri i dobročinitelji osječke Katoličke udruge za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ hodočastili su u Rim od 1. do 4. rujna. "Veronikin rubac" jedina su organizirana skupina iz Đakovačko-osječke nadbiskupije koja je posvjedočila kanonizaciji redovnici iz Kolkate - svoje zaštitnice, te je su Bogu zahvalili za njeno postojanje i za Izvanrednu svetu godinu milosrđa skupa na misi sa papom Franjom i tisućama hodočasnika iz cijeloga svijeta. Hodočasnike su osobito razveselile riječi pape Franje tijekom kanonizacije: "Na čast svetog i nepodijeljenog Trojstva, za širenje katoličke vjere i porast kršćanskoga života, vlašću Gospodina našega Isusa Krista, svetih apostola Petra i Pavla te našom, nakon zrelog razmatranja i čestog zazivanja Božje pomoći, uz savjet mnoge naše braće, proglašavamo i određujemo da je blažena Terezija iz Calcutte svetica, upisujemo je u popis svetaca, zapovijedamo da se u općoj Crkvi časti među svecima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Također, volontere "Veronikinog rupca" osnažile su Papine riječi kazane potkraj homilije: "Neka nam ta neumorna djelatnica milosrđa pomogne da sve više shvatimo kako je jedini kriterij djelovanja besplatna ljubav, oslobođena svake ideologije i svih vezanosti, pružena svima bez razlikovanja jezika, kulture, rase ili religije. Majci Tereziji se sviđalo reći: 'Možda ne govorim njihov jezik, ali se mogu nasmiješiti'". Naime, sve karitativne djelatnike i volontere milosrđa Sveti je Otac predao zagovoru nove svetice poželjevši im neka ih svetica „nauči svakoga dana razmatrati i klanjati se raspetom Isusu te mu služiti u potrebitima", a od sada sv. Majka Terezija već je desetu godinu uzor u djelovanju i nebeska zaštitnica osječke Udruge (Veronikin rubac potvrđen biskupskim dekretom u studenom 2006.).

Osim spomenutih ciljeva hodočašćenja, zahtjevno putovanje ujedno je i duhovna obnova te su, uz vodstvo predsjednice Marije Šešo i duhovno vodstvo fra Slavka Milića, gvardijana Franjevačkog samostana Sv. Križa u Tvrđi, hodočasnici iz Osijeka imali bogati duhovni sadržaj započet tijekom putovanja uz meditacijsko-molitveni program sa razmatranjima i poticajnim riječima Majke Terezije, utemeljiteljice katoličke redovničke zajednice Misionarke ljubavi, koji je priredila članica Udruge Nevenka Špoljarić, dok je dokumentarnim filmovima približen životopis novoproglašene svetice iz Kolkate. Središnjem događaju - svečanoj misi sa papom Franjom na Trgu sv. Petra u Vatikanu 4. rujna, prethodile se mise i susreti sa u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima sa novim rektorom preč. mr. Božom Radošem te u rimskom Domu hrvatskih hodočasnika "Bl. Ivan Merz" gdje je Osječane ugostio poznati im o. Božidar Nagy, SJ, postulator Postulature bl. Ivana Merza i voditelj Doma. Spomenuti su upoznali hodočasnike sa bogatim djelovanjem i hrvatskim povijesno-kulturno sadržajima u hrvatskim zdanjima u Rimu, doznajući primjerice kako je kroz Zavod prošlo 400 svećenika poslijediplomanata te o povezanosti Hrvata katolika sa Svetom Stolicom i uzornim životom Ivana Merza prvog vjernika laika Crkve u Hrvata proglašenoga u Banja Luci 2003. godine blaženim.

Euharistijska slavlja vodio je fra Slavko Milić koji je uz suslavljenje sa preč. Radošem u crkvi sv. Jeronima s vjernicima razmatrao o duhovnim poticajima hodočašća, kazavši: "Pozvani razmišljati o milosrdnom Božjem licu, njegovoj silnoj ljubavi koju ima prema nama ljudima, došli smo ovdje u Rim da bismo bili svjedoci velikog događaja u kojem će papa Franjo proglasiti svetom bl. Majku Tereziju, ženu našega vremena, ženu silnog milosrđa, velikoga srca punog ljubavi za potrebite ovoga svijeta, za siromašne, gladne i bolesne kojima je posvetila čitav svoj misionarski život u Kolkati u Indiji, ne očekujući nikakvu ljudsku nagradu za takav svoj život; ženu koja je svojim djelima, a još više svojom vjerom i ljubavlju promijenila svijet. Došli smo ovdje kao oni koji žele nasljedovati sv. Majku Tereziju upravo u tom njenom milosrđu, njenoj ljubavi prema siromašnima, bolesnima, osamljenima. Kao članovi "Veronikinog rupca" vi to svojim životom i djelom potvrđujete. Upravo u tome se očituje naše iskreno štovanje naših blaženika i svetaca, koliko smo svojim životom njima slični, koliko je njihov način života temelj našega života." Drugog dana boravka u Rimu u ranojutarnjoj propovijedi u kapeli Doma hrvatskih hodočasnika (opremljene četirima klupama koje je vlastoručno izradio bl. Alojzije Stepinac i reljefima križnog puta rad umjetnika Mate Tijardovića iz Osijeka) fra Slavko Milić poticajanom je propovijedi pojasnio kako je i Majka Terezija svaki svoj dan služenja Kristu i ljudima započinjala molitvom i svetom misom: "Majka Terezija na svjetlo stavlja najdublje značenje služenja drugome iz ljubavi prema Bogu. Željela je biti znak; ljubavi Božje, prisutnosti Božje, suosjećanja Božjega. Željela je biti znak koji sve podsjeća na vrijednost i dostojanstvo svakog čovjeka kao djeteta Božjeg koji je stvoren da ljubi i da bude ljubljen. Ona je ostvarila razlog i smisao svojega postojanja na ovome svijetu i dala svima nama primjer i ohrabrenje da se može živjeti ljudski, solidarno, sveto na ovoj zemlji. Ostvarila je Isusov poziv da bude njegove oči, njegove ruke, njegove noge u svome vremenu. To Isus i od nas želi: da bismo nasljedovali bl. Majku Tereziju u njezinoj ljubavi prema Gospodinu, koju je potvrđivala ljubavlju prema potrebitima, mi ne trebamo poći u misije, ne trebamo ih tražiti negdje drugdje, oni su tu među nama. Ti potrebiti su u našoj obitelji, u našoj ulici, u gradu, na našem radnom mjestu. Naša ljubav prema Gospodina u današnjem svijetu potvrđuje se u onoj mjeri koliko ljubimo svoga supruga, svoju suprugu, svoju djecu, braću i sestre, svoje susjede, siromahe oko nas. Blažena majka Terezija na jednom će mjestu reći: 'Ja ne mogu ljubiti Boga samo riječima - moje srce to mora izreći, moje ruke to moraju pokazati. Ljubav nije u riječima, ljubav je u djelima, mogu govoriti o ljubavi cijeli dan, a ljubiti ni jednom, gledati na sve strane, a ne sagnuti pogled prema čovjeku koji umire na ulici.' Upitajmo se s koliko ljubavi pristupamo bližnjima, koliko sebe dajemo drugima, onima koji su u potrebi... Velika ljubav u malim stvarima za majku Tereziju je i kada se bolesniku doda jastuk, slijepoj osobi čitaju novine, provodi vrijeme s osamljenima, kada starima pospremimo kuću te u toliko drugih djela koja i vi, članovi Veronikinog rupca, činite. U tome nam je Majka Terezija sjajan primjer i zagovornica, ohrabrenje na putu života. Ona je nadahnuće i snagu crpila iz Božanske ljubavi, da bi tom ljubavlju prožela sav svoj život i rad za čovjeka, za Boga, da bi svakog dana učinila nešto lijepo za Boga i čovjeka. Neka svima nama njezin život, koji se istrošio u svjedočenju ljubavi prema najpotrebnijima, bude primjer i poticaj da u svojim svakodnevnim životnim okolnostima, u svojim bližnjima, a napose u najpotrebnijima i najsiromašnijima prepoznamo mogućnost svjedočenja ljubavi i ostvarenja Isusove zapovjedi: 'Što god učinite jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili', kako bismo i mi ostvarili smisao i cilj svoga postojanja na ovoj zemlji."

Zahvaljujući vodiču hoda po Rimu prof. Zlatku Josipu Dobri hodočasnicima je približena povijest Rima i predstavljene znamenitosti. Hodočasnici su pohodili četiri oprosne rimske bazilike (sv. Petra, sv. Ivana u Lateranu, sv. Marije Velike i sv. Pavla izvan zidina) prošavši pokornički i simbolički kroz "Sveta vrata" u jubilejskoj Godini milosrđa, tridesete u vatikanskoj povijesti.

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

31.08.2016. 19:46

Veronikin rubac na kanonizaciji bl. Majke Terezije u Rimu

Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ iz Osijeka molitveno se pripravlja za hodočašće u Rim gdje će na Trgu sv. Petra u Vatikanu 4. rujna sudjelovati na svečanosti kanonizacije bl. Majke Terezije, zaštitnice Veronikinog rupca. Uz vodstvo predsjednice Marije Šešo i duhovno vodstvo fra Slavka Milića, gvardijana Franjevačkog samostana Sv. Križa u Tvrđi, osječki će hodočasnici, uz vjernike triju autobusa iz Zagreba jedini iz Hrvatske, pribivati kanonizaciji i sudjelovati na euharistijskom slavlju. Tijekom hodočašća od 1. do 4. rujna Veronikin rubac imat će molitvenu i meditacijsku duhovnu pripravu sa razmatranjima o životopisu Majke siromaha, utemeljiteljici katoličke redovničke zajednice Misionarke ljubavi te zahvaliti Bogu za Godinu milosrđa. U petak, 2. rujna za osječke će hodočasnike jutarnju svetu misu u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima predvoditi novi rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima i upravitelj crkve preč. mr. Bože Radoš, dok će subotnju misu u Domu Ivana Mertza, uoči kanonizacije, služiti fra Slavko Milić s tematskom propovijedi o svetičinu sebedarju. Agnes Gonxha Bojaxhiu rođena je 26. kolovoza 1910. godine u Skopju u albanskoj katoličkoj obitelji, od osamnaeste godine svoj život je posvetila u službi Bogu i većinu života provela u Indiji u misionarskoj službi, a umrla je 5. rujna 1997. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio je 19. listopada Majku Tereziju blaženom te se spomendan "svetice iz Calcutte" slavi 5. rujna.

Tekst: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

14.08.2016. 21:34

Hodočašće u Rim
povodom godine milosrđa i proglašenja svetom Bl. Majke Tereze od Calcute
(Okvirni plan puta)

Polazak 1. Rujna u 14 sati iz Tvrđe - preko puta historijskog arhiva. Vožnja prema Rimu uz usputna stajanja za odmor i okrepu.

2. Rujna, petak
- Dolazak u Rim - dom I. Mertza oko 8 sati - osvježenje i smještaj.
- Polazak za Vatikan u 9 sati
- Dom Sv. Jeronima, Sv. Petar, Anđeoska Tvrđava, Sikstinska Kapela
- Piazza del Popolo sa crkvom Santa Maria del Popolo, Piazza di Spagna, Fontana di Trevi
- Povratak u dom
- Večera

3. Rujna, subota
- 7h Sv. Misa, doručak
- Sv. Ivan Lateranski, Sv. Franjo, Santa Scala
- Sv. Petar u Okovima, Koloseum, Kapitol, Sv. Maria Minerva, Panteon, Trg Navona
- Odmor
- Poslije podne slobodno ili Sv. Pavao Izvan Zidina
- Večera

4. Rujna, nedjelja
- Doručak, pakiranje u autobus
- 10h Sv. Misa - Papa
- 13.30h Povratak - panoramski pregled Firenze.

Dolazak u Osijek u Ranim jutarnjim satima

- Za vrijeme putovanja u Rim više meditacija o Majci Terezi, njenom životu i djelu

- Moguće je nabaviti paket za ručak po dogovoru u hotelu

    Obavezno ponijeti:
  1. 1. Osobnu iskaznicu
  2. 2. EU zdravstvenu
  3. 3. Bočicu s vodom
  4. 4. Suhe hrane za dan i noć

˜ *** ˜

29.02.2016. 23:58

Velika djela ljubavi u 3.747 volonterskih sati "Veronikinog rupca"
(Izvještajna skupština održana 29.02.2016.)

OSIJEK – Katolička udruga "Veronikin rubac" iz Osijeka broji 63 člana i tijekom 2015. godine skrbila je za 172 starije i nemoćne osobe, darujući 3.747 volonterskih sati potrebitima u Osijeku i okolici.

"Nemoćnom je teško sići niz stepenice sa trećega kata i vratiti se s potrebnim namirnicima. Teško je oprati prozore, ući u kadu, otići k liječniku. Teško je prihvatiti samoću, obići draga mjesta, teško je ili nemoguće obići groblje, ako imaš 85 godina života i živiš sam. Nekima su mlađi umrli, neki iselili ili davno otišli trbuhom za kruhom, a brojnima umirovljenička primanja jedva dosežu preživljavanje ili ih od društvene skrbi dijeli dvadesetak kuna iznad socijalnog cenzusa. Zbog njih desetu godinu u Osijeku postoji "Veronikin rubac". U devetogodišnjem radu imali smo 90-tak volontera i više od 300 korisnika. Prošle godine napustilo nas je osmero naših štićenika", kaže Marija Šešo, predsjednica Katoličke udruge "Veronikin rubac", koja je 29. veljače u sjedištu udruge u franjevačkom samostanu Sv. Križa u Tvrđi održala godišnju skupštinu.

U izvješću stoji da je Udruga vlasnik 58 sredstava ustupljenih korisnicima (bolesničke postelje, hodalice na kotače, invalidska i obična kolica, prenosive toalete), dok pomaganje potrebitima, nabraja Šešo, uključuje: održavanje osobne higijene korisnika, kuhanje, posjete i druženje, veliko spremanje, odlazak liječniku obiteljske medicine, nabavu potrepština u kućanstvu i lijekova, telefonsku potporu, šišanje, pratnju na specijalističke preglede, vožnju na svetu misu, manje kućne popravke, pomoć pri aplikaciji terapije...

"Veronikin rubac" pomaže čovjeku, neovisno o vjerskoj (ne)pripadnosti, i pomaže u usamljenosti što pak Marija Šešo pojašnjava: "U želji da što više steknemo mi smo stavili bake i djedove na stranu, napravili dvogeneracijske obitelji roditelja i djece, dok naši stariji i nemoćni ostaju po strani. Koliko smo puta sa ljubavlju posjetili naše stare? Naša je udruga željela praktično živjeti svoju vjeru. Naš moto je: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 40). Pomažemo im tako da znamo kako se zovu, koje su njihove potrebe, da ih zaodjenemo našom ljubavlju obilazeći ih u njihovim obiteljima, da im pomognemo da im kuća bude uredna i donesemo sa tržnice potrepštine u kuhanju ručka i pranju rublja, održavanju higijene prostora i osobne higijene, dakle tisuću načina kojima možemo učiniti ono što bi nama netko mogao učiniti da smo na njihovu mjestu. Za to ne treba veliko znanje i napori, ni osmijeh, već ponekad sam dolazak - da je netko otvorio njihova vrata, znači im puno. Ne dajemo materijalno, ali darujemo naše vrijeme i blizinu. Starost nije dijagnoza, što s njima nemoćnima? Imamo baku koja hoda u stanu s bocom kisika, a naš član svakog drugog dana dolazi u isto vrijeme promijeniti destiliranu vodu u aparatu za kisik, nije li to zaodijevanje ljubavlju? Nedavno ujutro Ružica Krajina (volontira dajući besplatne frizerske usluge u kući) i ja otišle smo k baki kojoj smo najprije naložili vatru, potom ju je Ružica ošišala, okupana je i posjet je završio dotjerivanjem frizure... Svjesni smo da ne možemo otkloniti, ali možemo umanjiti samoću, beznađe, bespomoćnost, možemo pokušati postati članom obitelji korisnika. Volonter preuzima trajnu brigu za svoga štićenika te, zaista, postaje članom obitelji. Uz njih ostajemo stalno, recimo do smještaja u instituciju, ako nekomu treba takva vrsta skrbi, do ozdravljenja ili na žalost napuštanja života. Kako bismo odgovorili na zahtjeve koji se postavljaju pred volontere, tijekom 2015. darovali smo potrebitima 3.747 volonterskih sati. No, osobe koje skrbe o potrebitima postaju starije te je njih dvadesetak, od osnutka udruge 2006., zamijenilo mjesto od izdavatelja do primatelja usluge."

Skupštinu je uveličalo darivanje slike "Veronikin rubac" koju je udruzi uručila Ljubica Jukić Mikrut u pratnji brata, umirovljenoga svećenika Vladimira Mikruta. "Ovu sliku, meni među najdražima, dobila sam od čs Honorate Oršolić i godinama sam ju čuvala... Darujem ju s puno ljubavi "Veronikinom rupcu" i Mariji Šešo za velika djela ljubavi koja činite", rekla je darovateljica. Među čestitarima za nesebični rad, uz fra Zoltana Dukaija (pozdravio je volontere u ime fratara u Osijeku i Franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda), Jelicu Klobučar iz Centra za socijalnu skrb i predstavnicu donatora Osječko-baranjske županije, bila je i Štefica Čučak, predsjednica Humanitarne udruge "Rijeka ljubavi", sa riječima ohrabrenja: "Vi ste srce Osijeka. Humanitarni rad se ne može glumiti, to je Božji dar. Diveći se vašem predanom radu želim da dugo postojite."

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

27.10.2015. 19:58

VOLONTERI U PALIJATIVNOJ SKRBI
POŠTIVANIJE ŽIVOTA U PALIJATIVNOJ SKRBI
(Edukacija održana 26. listoada 2015.)

Palijativni bolesnici su, grubo, svi bolesnici kod kojih je završeno aktivno liječenje a boluju od neizlječive bolesti, osim malignih bolesti, uključuje kronične bolesti koje ugrožavaju život bolesnika. Palijativna skrb može nadopuniti i poboljšati terapiju koja utječe na bolest, ili pak može postati glavni fokus skrbi.

Palijativna skrb ili djelotvorno ublažavanje boli, podrazumijeva optimalnu primjenu lijekova i postupaka ublažavanja poteškoća kako bi se unaprijedila kvaliteta života. Plod udruženog umijeća medicinske palijativne njege i hospicijske ljudske pažnje rađa cjelovitom ljudskom brigom i ljubavlju prema teškom bolesniku i prema umirućem. To je ostvarivanje kulture života na tom području.

Čovjek živi i dok umire. U ozračju: „Vi ste važni jer ste Vi“, osoba se može osjećati, kao priznata i voljena, makar se nalazila i u neizbježivim okolnostima tjelesnog i duševnog slabljenja. Čovjek je stvoren na sliku Božju, određen je za vječnost. Ovdje je izvor ljudskog dostojanstva. Snagom svojeg dostojanstva svaki čovjek u svakom stadiju svoga života, makar ono bilo stavljeno u pitanje teškom bolešću ili patničkim tijekom umiranja, uvijek zadržava pravo na poštivanje temelja i preduvjeta tog dostojanstva.

Kada je 1979. God Nobelova nagrada za mir bila dodijeljena blaženoj majci Tereziji, katoličkoj redovnici, koja se medu ostalim posvetila njezi umirućih u Indiji, i drugdje u svijetu, ta je nagrada na svoj način bila priznanje pokretu hospicija i palijativne skrbi, onima koji imaju osjećaja, snage, znanja i volje posvetiti se čovjeku-osobi i njegovim potrebama u vrijeme njegove bolesti, i umiranja.

U zbrinjavanju palijativnih bolesnika postoje razine zbrinjavanja. Prva razina je palijativni pristup.


Palijativni pristup
Palijativni pristup je način integriranja palijativnih metoda i postupaka u okruženjima koji nisu specijalizirani za palijativnu skrb. To ne uključuje samo farmakološke i nefarmakološke mjere suzbijanja simptoma, već i komunikaciju s pacijentom i obitelji.

Palijativna skrb se pruža u multiprofesionalnim i interdisciplinarnim okvirima. Proširivanje tima može biti fleksibilno i određeno je pacijentovim potrebama i mogućnostima socijalne i ukupne društvene sredine u kojoj se bolesnik nalazi. Minimalnu verziju tima mogu činiti liječnik opće medicine i specijalizirana medicinska sestra. Međutim, u većini slučajeva su u timove uključeni socijalni radnici, psiholozi, fizioterapeuti, duhovnici i volonteri

Volonterski rad u palijativnoj skrbi
Volonteri djeluju kao dopuna multiprofesionalnom stručnom timu za skrb palijativnih bolesnika.
Uključivanje volontera određeno je Zakonom o volonterstvu u RH
Volonteri su organizirani u volonterskim udrugama. Koordinator volontera surađuje s timovima koji skrbe za palijativne bolesnike. Koordinator bi trebao biti profesionalac educiran za palijativnu skrb. Ugovorom s korisnicima volonterskih usluga se dnevno ostvaruje volonterski udio u zbrinjavanju palijativnih bolesnika. Ovaj udio uvijek je definiran u volonterskom ugovoru.

Volonteri pružaju nezamjenjiv doprinos palijativnoj skrbi. Hospicijski pokret, kao pokret za građanska prava, temelji se na volonterskom radu. Vijeće Europe ističe važnost volonterskog rada za pružanje kvalitetne palijativne skrbi u zajednici.
Da bi volonteri adekvatno ispunjavali ulogu partnera u mreži palijativne skrbi, nekoliko preduvjeta mora biti zadovoljeno:


Volonterski hospicijski tim

Definicija i svrha
Tim hospicijskih volontera pruža podršku i prijateljski odnos palijativnim pacijentima i njihovim obiteljima u vrijeme bolesti, patnje, tuge i žalovanja. Tim hospicijskih volontera dio je sveobuhvatne mreže potpore, te usko surađuje s drugim profesionalnim službama u palijativnoj skrbi.
Timovi hospicijskih volontera su od vitalnog značaja u doprinošenju psihosocijalnoj i emocionalnoj potpori pacijenata, rodbine i profesionalaca, te poticanju održavanja i poboljšanja kvalitete života pacijenata i njegovatelja. Podrška se nastavlja nakon smrti pacijenta i traje kroz fazu žalovanja.
Potrebe
Potražnja za volonterskim hospicijskim timovima može varirati ovisno o ulozi volontera u nacionalnim i lokalnim zdravstvenim strukturama. U nekim regijama, može biti dovoljan jedan volonterski hospicijski tim na 80.000 stanovnika.
Uvjeti
Volonterski hospicijski tim sačinjavaju posebno osposobljeni hospicijski volonteri s najmanje jednim profesionalnim koordinatorom.
Volonterski hospicijski tim sastoji se od najmanje 10 do 12 hospicijskih volontera i jednog predanog profesionalnog koordinatora. Koordinator treba imati obrazovanje iz socijalne i/ili zdravstvene skrbi, uz dodatno specijalističko osposobljavanje iz palijativne skrbi. Volonteri bi trebali završiti akreditirani tečaj za osposobljavanje, te sudjelovati u redovitom nadzoru i autorefleksiji, kao i u trajnoj edukaciji.

Volonterski hospicijski timovi ne samo da pružaju neophodnu dimenziju palijativne skrbi pacijentima i obiteljima, već i djeluju kao zagovaratelji palijativne skrbi u širokoj javnosti. U nekim zemljama volonteri doprinose prikupljanju sredstava.

Katolička udruga „Veronikin rubac“ i edukacija volontera o palijativnoj skrbi

Članovi naše Udruge pružaju usluge korisnicima u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, kada kod korisnika izostaje snaga i volja za samozbrinjavanjem.
Korisnicima se tako povećava kvaliteta života.
Dio usluga koje redovno pružaju članovi naše Udruge, sastavni su dio skrbi koju volonteri pružaju u sklopu palijativnih timova.
Naše redovne i izvanredne edukacije uključuju i edukacije o uključivanju volontera u timove koji zbrinjavaju osoba u potrebi.

Obzirom da se ukupni zdravstveni programi bave unapređenjem palijativne skrbi na našem području, primjereno je da se i naša udruga priprema i uključuje u timove za zbrinjavanje osoba u potrebi.

Ova sesija edukacije sastavni je dio ukupne edukacije naših članova.

Tekst napisala: Stana Košćak


Izvori:

˜ *** ˜

21.10.2015. 23:14

Veronikin rubac pohodio Mostar, Međugorje, Dubrovnik i Kotorsku biskupiju

Duhovni susreti za rast u vjeri i upoznavanje sa hrvatskom katoličkom baštinom

MOSTAR/DUBROVNIK/KOTOR/PERAST/HERCEG NOVI - Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama Veronikin rubac iz Osijeka, uz vodstvo predsjednice Marije Šešo, obilježila je od 17. do 20. rujna kraj radne volonterske godine hodočasničkom duhovnom obnovom kroz duhovne susrete za rast u vjeri i upoznavanje sa hrvatskom rimokatoličkom baštinom u Bosni i Hercegovini, Dubrovniku i bokokotorskom "Zaljevu hrvatskih svetaca" u Kotorskoj biskupiji, najužnijoj hrvatskoj Crkvenoj pokrajini smještenoj u Crnoj Gori.

Četverodnevni pohod marijanskim prošteništima, crkvama u kojima se na poseban način časte hrvatski sveci i drevnim gradovima značajnim za povijest Hrvata rimokatolika započeo je na spomendan rana sv. Franje u Mostaru u franjevačkoj crkvi Sv. Petra i Pavla gdje je putnike domaćinski dočekao fra Ante Marić (teolog, povjesničar i književnik) koji je upoznao hodočasnike sa hrvatskom i franjevačkom poviješću na području Hercegovačke Franjevačke provincije Uznesenje BDM čiji je aktivni član. Duhovni i evangelizacijski program nastavljen je pohodom međugorskom prošteništu Kraljice mira u župi Sv. Jakova. Uz duhovno vodstvo najvećeg hrvatskog mariologa fra Petra Lubine, iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu te urednika časopisa "Marija", hodočašće je proteklo u tematskim razmatranjima, katehetskim poukama i duhovnim nagovorima tijekom putovanja od Međugorja preko Dubrovnika, gdje je u "hrvatskoj Ateni" posjećen franjevački samostan sa Ljekarnom Male braće (1317. godine), dominikanski samostan, crkva Sv. Ignacija Lojolskog (1725.) i znamenitosti Staroga grada, a put nastavljen prema odredištu "Zaljeva hrvatskih svetaca" i pomoraca u drevnoj Kotorskoj biskupiji gdje je velikodušni domaćin u Biskupskom ordinarijatu i pratitelj pohoda Kotoru bio mons. Ilija Janjić, 89. kotorski biskup i misionar, koji je goste upoznao s poviješću katedrale sv. Tripuna i sakralnom baštinom uključujući relikvije svetaca, pokazao posmrtne ostatke blaženice Ozane "anđela grada Kotora" u crkvi sv. Marije od Rijeke, "Pietu" Vanje Radauša... Završetak susreta sa biskupom Janjićem okrunilo je zajedničko pjevanje neslužbene himne bokeljskih Hrvata "Zasjat će palaci" uz okrjepu. Trećega dana putovanja u hrvatskoj Crkvenoj pokrajini (ustanovljenoj u vrijeme Rimskoga carstva oko 325. godine) hodočasnici su vidjeli drevni grad Perast naspram kojeg je, jedno od četiriju kotorskih svetišta, zavjetno Svetište Gospe od škrpjela tzv. hrvatsku sikstinsku kapelu na umjetno nastalom Gospinom otoku (građen u 15. stoljeću nasipavanjem kamena i potapanjem isluženih jedrenjaka na hrid-škrpjel) gdje je domaćin bio don Srećko Majić, te naposljetku crkvu Sv. Eustahija u Dobroti. Na povratku iz Tivta četvrtoga dana obnove posjećena je crkva Sv. Leopolda B. Mandića u Herceg Novom (rodni Leopoldov grad) i slavljena euharistija u crkvi Sv. Jeronima uz predvođenje župnika salezijanca Ivana Vargeca, koji je, kao i kotorski biskup, posvjedočio o nedostatku redovnika i svećenika za pastoral vjernika Hrvata Bokelja gdje ima 24 rimokatoličke župe, no i sve manje vjerničkoga puka. Danas bokokotorski Hrvati baštine oko 60 posto kulturne baštine države Crne Gore, od čega je 80 posto pod zaštitom UNESCO-a, ali čulo se, "u tišini" zatvaraju crkve, samostane i župne kuće sa crkvenim dobrima kojih je 140, a Hrvata katolika oko 6.000. U ekumenskom ozračju življenja vjere biskup Janjić je zahvalio "Veronikinom rupcu za pohod, rekavši kako je posjet potaknut upoznavanjem Crkve veliko ohrabrenje žiteljima u većinskom pravoslavnom okruženju. Janjić je najavio jubilejsko slavlje 2016. godine kada će biti obilježena 850. godišnjica posvete katedrale sv. Tripuna, gdje su hodočasnici molili zagovor bokeljskih svetaca, a biskup im približio slavnu prošlost i bogatu riznicu sakralne i kulturne baštine.

Duhovni susreti, započeti ispitom savjesti, sudjelovanjem u večernjem misnom slavlju u Međugorju, klanjanjem pred Presvetim i ranojutarnjom pobožnošću uz molitvu radosnih otajstava na Podbrdu (Brdu ukazanja BDM), te nastavljeni u Dubrovniku i Crnoj Gori, imali su nakane: duhovna okrjepa; sabiranje radi približavanja Bogu kroz uranjanje u kršćansku duhovnost nadahnutu Evanđeljem, marijanskom pobožnošću i ostavštinom Crkve u Hrvata; izgradnja i učvršćivanje vjere; upoznavanje sa pučkim čašćenjem Gospe u svetištima i hodočastilištima te, u konačnici, duhovni odmor na marijanskom vrelu nakon služenja bližnjemu kroz mnoštvo aktivnosti Veronikinoga rupca. Molilo se za osobne nakane i oživljavanje Crkve u Kotorskoj biskupiji s naglaskom na smislu posjeta - izričaju ljubavi prema mjesnoj Crkvi u bremenitom vremenu za župe siromašne župljanima, pastirima Crkve i financijskim sredstvima za održavanje spomeničkih dobara. Svaki je dan počinjao i završavao molitvom i slavljenjem euharistije u crkvi, liturgijskom pjesmom i blagoslovom.

Vrijedno je istaknuti kako je drugoga dana duhovna obnova nastavljena pohodom Dubrovačkoj biskupiji gdje su se Osječani srdačno susreli sa o. Perom Mijićem-Barišićem, bivšim ravnateljem osječke Isusovačke gimnazije (u osnivanju do rujna 1998. godine) koji sada djeluje u Rezidenciji Družbe Isusove u Dubrovniku u crkvi Sv. Ignacija Loyolskog gdje je Petar Lubina predvodio misno slavlje uz suslavljenje Željka Paurića, a potom je radosno zajedništvo vjernika nastavljeno uz okrjepu i razgovor sa Mijićem-Barišićem o zajedničkim danima provedenim u Osijeku, ali i o djelatnim plodovima vjere kroz služenje u Veronikinom rupcu po uzoru na BDM i na način kako to čine štovatelji sv. Franje Asiškog u zajedništvu trećoredaca FSR-a Mjesnog bratstva Tvrđa u Osijeku. U Kotoru pak, u crkvi Sv. Klare Asiške domaćin je bio fra Filip Karadža, predstojnik kotorskog Franjevačkog samostana, gdje se čuva 50 inkunabula. Karadža je pojasnio kako osobe posvećenoga života u Kotorskoj biskupiji imaju ulogu misionarenja kulturom te je Klarina crkva u Kotoru primjer slikovite "Biblije siromaha" koja slikom slavi Boga, a najavio je i simpozij u Dubrovniku (9. listopada 2015.) uz misno slavlje u Kotoru vezano uz proslavu 750. godišnjice prvog pisanog spomena dolaska franjevaca u Boku Kotorsku.

Sa Veronikinim rupcem putovali su dugogodišnji prijatelji udruge: fra Željko Paurić (bivši gvardijan Franjevačkog samostana u Osijeku, sada gvardijan FS u Zemunu) koji je koncelebrirao na slavljima, a u pripravi su uz Mariju Šešo sudjelovali Zlatko Špoljarević (Tuzla) i Ivan Sivić (Subotica), dok je Ivka Kaurinović predvodila pjevanje. Osječani su trećega i četvrtoga dana doznali više o uzorima kršćana: ispovjedniku kapucinu sv. Leopoldu B. Mandiću, sv. Tripunu (slavni mučenik zaštitnik Kotorske biskupije, naslovnik kotorske katedrale), bl. Ozani Kotorskoj (dominikanki, suzaštitnici Kotora i Kotorske biskupije, čija je 450. obljetnica smrti obilježena u travnju 2015.), bl. Graciju iz Mula, (redovniku augustincu), službenici Božjoj Ani Mariji Marović ("nije učila od božanskog srca samo ljubav nego i poniznost"), o blaženicima franjevcima i kršćanskim mučenicima, o bokeljskim mučenicima sv. Petru, Andriji i Lovri te drugim zaslužnicima uzdignutima na čast oltara. Marija Šešo, utemeljiteljica Veronikinog rupca, zahvalila je u ime okrijepljenih obnovom, oduševljenih viđenim i doživljenim i "za katoličko zajedništvo u kojemu smo jedni drugima dar Božji". Zahvalnost je upućena svim domaćinima, pratiteljima i vodiču Tomislavu Hutzu iz Vukovara, vozačima Čazmatransa, no najviše duhovnomu voditelju puta fra Petru Lubini za poticajna promišljanja biranim riječima, umješno prenošenje enciklopedijskog teološkog znanja, mariološke kulture i posvješćivanje hrvatskoga kršćanskoga identiteta na hodočasničkim mjestima u "Zaljevu hrvatskih svetaca".

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

25.02.2015. 23:14

Izvještajna i izborna skupština u Osijeku, 23.02.2015.

Za nemoćne 3.246 sati požrtvovnosti „Veronikinog rupca“

OSIJEK- Katolička udruga „Veronikin rubac“ za pomoć starijim i nemoćnim osobama tijekom 2014. godine, u osmoj godini rada u Osijeku i okolici, darovala je najpotrebitijima 3.246 volonterskih sati požrtvovnoga rada. Od osamdesetak volontera, polovina najaktivnijih, predvođenih predsjednicom Marijom Šešom na različite načine pomaže nemoćnima, bolesnim i starijim osobama kojima su volonteri često i jedini članovi obitelji spremni za pružanje trajne potpore ili povremene usluge. Posve besplatno odrađeno je 4.579 usluga koje se zapravo ne mogu platiti novcem kada je riječ o povjerenju, toplom ljudskom razgovoru ili pomoći u održavanju osobne higijene siromašnog, nemoćnog samca i starice.

"Od osnutka 2006. godine usluge naših volontera primilo je 279 korisnika, a danas stalnu skrb kroz naše djelatnosti koriste 142 osobe. Tijekom 2014. godine, budući da skrbimo o izrazito zdravstveno i godinama bremenitim korisnicima, na žalost, morali smo se oprostiti od njih 16. Dakle, neke od korisnika gubimo njihovom smrću, neke smještanjem u ustanovu koja može cjelodnevno brinuti o njihovim potrebama, a manjinu zbog poboljšanja stanja i prestanka potrebe za našim uključivanjem", rekla je Šešo izvješćujući o radu Veronikinog rupca na izvještanoj i izbornoj skupštini održanoj 23. veljače u Franjevačkom samostanu Sv. Križa u Osijeku, ujedno sjedištu Veronikinog rupca (Trg Vatroslava Lisinskog 3) gdje je dobrodošlicu izrazio fra Zoltan Dukai predvodeći zajedničku zahvalnu molitvu. Istaknuto je kako "problem starijeg pučanstva u humanitarnom smislu zahtijeva veću angažiranost svih, a posebice volontera spremnih pomoći potrebitima u situaciji financijske krize i siromaštva u kojem živimo". "Ponekad je usluga koju mi pružamo dostatna da se osobe starije životne dobi osjete prihvaćene, zbrinute i imaju osjećaj sigurnosti da će ih netko posjetiti, popričati s njima, pomoći pri održavanju higijene prostora i osobne higijene i slično se vraćaju u život s ruba očaja i beznađa. Za istaći je da kao Udruga možemo svojim uslugama premostiti vrijeme od evidentirane potrebe do društveno organizirane zdravstvene skrbi ili smještaja u socijalnoj zaštitnoj potrebi. Kako mi pružamo besplatne usluge, dobro surađujemo sa Gradskim društvom Crvenog križa u Osijeku, Centrom za socijalnu skrb, Patronažnom službom, Caritasom, Humanitarnom udrugom "Rijeka ljubavi", HZZO-om, Palijativnim centrom Osijek i sličnim udrugama u svrhu što boljeg zbrinjavanja naših korisnika", rekla je Šešo pojasnivši kako uspješnost djelovanja Veronikin rubac ima zahvaliti i donatorima koji podupiru na razne načine podupiru rad, a među njima su Glas Slavonije, Elektromodul Osijek i Osječko-baranjska županija koja je darovala 3.000 kuna za kupnju invalidskih i dvije toaletne pokretne stolice. Od čak 3.246 sati (za 4.579 usluga), najviše je utrošeno za pomoć pri održavanju osobne higijene (568 sati), posjete i druženje (420), nabavu potrepština za kućanstvo (230), za sezonsko spremanje (204), za pratnju k obiteljskom liječniku (180) i na specijalističke zdravstvene preglede (174), a darovane su i usluge prijevoza (132 sata) šišanja (92), dok su primjerice za ishođenje prava iz zdravstva i socijalne skrbi utrošena 152 sata, pomagano je u nabavci lijekova, glačanju, pripremanju za počinak, kuhanju... U Udruzi se dežuralo 402 sata kada se primani telefonski pozivi od ponedjeljka do petka, od 10 do 12 sati na tel. broj 031/214-044 zbog savjeta ili potrebe za pomoći. Veronikin rubac sastaje se zadnjeg ponedjeljka u mjesecu kako bi volonteri evidentirali i zajednički rješavali probleme s kojima se susreću u radu te utvrđuju mjere kojima unaprjeđuju sustav vlastite edukacije, primjerice 2014. posebni naglasak stavljen je na novi Zakon socijalne skrbi RH, Zakon o zaštiti prava pacijenata i Pravilnik o korištenju ortopedskih pomagala. Udruga trenutno raspolaže pomagalima koji su na posudbi korisnicima bez naknade (13 bolesničkih kreveta, 7 kolica sa kotačima, po 10 hodalica i pokretnih toaleta tzv. princeza, 13 invalidska kolica i 4 toaletne stolice). Rad Udruge, zahvaljujući volonteru Slavenu Marodtu, vidljiv je na web stranici: veronikin-rubac.hr. Budući je skupština pod predsjedanjem Katice Štark bila izborna, izabran je Upravni odbor (Stana Košćak, Blaža Štrekelj, Vera Szilner i Jaka Kordić) i Nadzorni (Vlasta Marodt, Katica Đeri i Kanita Peroli). U svečanom dijelu "Veronikin rubac" pozdravili su Marko Đukić (Gradsko društvo Crvenog križa Osijek), mr. Romano Kristić (Grad Osijek) i Štefica Čučak, predsjednica "Rijeke ljubavi", koja je uručila zahvalnicu Mariji Šešo, zaključujući: "Vi ste anđeli ovoga grada!"

Zanimljivo je kako je udruga, čija je nebeska zaštitnica bl. Majka Terezija, dobila 2006. naziv Veronikin rubac. "Tijekom korizme svaki dan molim križni put. Najviše se zaustavljam pred šestom postajom: Veronika pruža Isusu rubac. Ova mi postaja pruža uvijek nove spoznaje. Što Veronika radi? Zna da ne može spriječiti Isusovu smrt, ali mu želi ublažiti boli. Pruža mu svoj rubac, briše mu rane, blizu mu je! To mi radimo: pomažemo onima kojima je pomoć najpotrebnija, napuštenima, nepokretnima, nemoćnima, siromašnima", kaže Marija Šešo, otkrivajući: "U želji da našim korisnicima pružimo što kvalitetniju uslugu u suradnji sa Udrugom "Vaga" prijavili smo se na natječaj EU za "Dnevni boravak starijih osoba u Osijeku".

Tekst napisala: Nevenka Špoljarić
Fotografije: Zorislav Kalazić

˜ *** ˜

25.12.2014 17:09

Sretan i blagoslovljen Božić!

„Anđeo im reče: »Ne bojte se, jer vam evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!« “
Lk 2, 10-12

Neka vam je svima sretan i blagoslovljen Božić te neka i vaša srca postanu jasle Djetešcu Isusu koji neka vas ispuni radošću i mirom!

(klikni na sliku za pokretanje pjesme)

˜ *** ˜

23.09.2014 16:17

Članovi Veronikinog rupca u Međugorju

Grupa Osječkih hodočasnika popela se u Međugorju na Križevac moleći križni put. Među hodočasnicima bilo je i članova Veronikinog rupca. Stoga su svi ovoj udruzi posvetili 6. postaju. Sestra Monika je tom prigodom uz molitvu kod ove postaje, preporučila Gospodinu članove udruge, moleći za ustrajnost, nesebičnost i dobrotu svih u skrbi za starije i nemoćne.

˜ *** ˜

22.07.2014 17:28

Kratko predavanje o novostima u Zakonima o zdravstvenoj zaštiti

Na sastanku članova katoličke udruge Veronikin rubac, koji je održan 26.5.2014. godine održano je kratko predavanje o novostima u Zakonima o zdravstvenoj zaštiti. S obzirom da se Zakon o zdravstvenoj zaštiti sastoji od više drugih Zakona, na predavanju je najviše bila riječ o Zakonu o zaštiti prava pacijenata. Taj Zakon nam je kao članovima udruge važan jer su štićenici udruge Veronikin rubac većinom starije i nemoćne osobe koje trebaju redovitu zdravstvenu i liječničku skrb i zaštitu. A time su članice udruge koje skrbe o svojim štićenicima upoznate o pravima svojih štićenika.

Zakon o zaštiti prava pacijenata svakom pacijentu jamči opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu koja je primjerena njegovom zdravstvenom stanju. Zdravstvena zaštita se provodi sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenata uz poštivanje njegovih osobnih stavova. Zaštita prava pacijenata u RH provodi se prema načelima humanosti i dostupnosti.

Zakon o zaštiti prava pacijenata ima 46 članaka. Nama najvažniji segmenti Zakona su: Pravo na suodlučivanje gdje pacijent sudjeluje u svim odlukama vezanim za njegovo zdravstveno stanje, Iznimka od prava na suodlučivanje gdje je ograničena mogućnost pacijenta da sudjeluje u odlukama o svom stanju, Pravo na obaviještenost o zdravstvenom stanju i svim medicinskim postupcima vezanim uz pacijentovu bolest, Odbijanje primitka obavijesti o prirodi vlastitog zdravstvenog stanja, Pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog odnosno terapijskog postupka, Zaštita pacijenta koji nije sposoban dati pristanak gdje umjesto njega odlučuje zakonski skrbnik, Zaštita pacijenta nad koji se obavlja znanstveno istraživanje gdje pacijent mora biti upoznat sa svim stavkama istraživanja u kojem sudjeluje, Pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji o svojoj bolesti i provedenim medicinskim postupcima, Pravo na povjerljivost podataka o svom zdravlju, Pravo na održavanje osobnih kontakata pacijenta s obitelji i prijateljima, Pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove, Pravo na privatnost prilikom pregleda ili liječenja i Pravo na naknadu štete u slučaju povrede bilo kojeg prava pacijenta koji se nalazi u Zakonu.

(Detaljnije podatke i sve stavke Zakona o zaštiti prava pacijenata možete naći klikom na stranicu → Zakon o zaštiti prava pacijenata)

Ako se povrijedi bilo koja stavka Zakona, zdravstvena ustanova i zdravstveni radnik dobivaju novčane kazne propisane zakonom. Na razini jedinica područne (regionalne) samouprave osniva se Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata, koje u slučaju teže povrede prava pacijenata o tome obavještava Povjerenstvo za zaštitu i promicanje prava pacijenata ministarstva nadležnog za zdravstvo.

Tekst napisala: Irena Krajina

˜ *** ˜

21.05.2014 22:50

„Veronikin rubac“ hodočastio u Asiz i La Vernu

Katolička udruga „Veronikin rubac“ uveličala je svoj karitativni i volonterski palijativni rad duhovnim pohodom u Asiz i mjestima gdje je boravio sv. Franjo Asiški te naposljetku vrhuncem hodočašćenja u La Vernu, proslavljajući 805 obljetnicu kanonskog utemeljenja Reda manje braće.

Duhovna okrjepa za pedesetak volontera predvođenih predsjednicom Marijom Šešo trajala je od 15. do 19. svibnja uz vodstvo duhovnika dr. sc. fra Nikole Vukoje, OFM, profesora na Katoličkom BF-u u Zagrebu. Uz molitvu, pjesmu i euharistijska slavlja, koje je suslavio fra Željko Paurić, OFM, iz župe u Zemunu, hodočasnici su se u „danima slušanja i osluškivanja Riječi“ upoznali sa franjevačkom duhovnom baštinom, životopisima sv. Franje i Klare, a u ljepoti krajolika, crkava i na svetim mjestima u zajedništvu su promišljali o evanđeoskim riječima koje je Vukoja znalački približio putnicima oduševljenima njegovim evangelizacijskim poticajima i tumačenjima prikladnim za kršćansku meditaciju. Dragocjenost milosnih dana, kako su nazvali vrijeme putovanja, bila je i u uzajamnom upoznavanju po dobroti, u obogaćivanju vjere i promišljanju življenja evanđelja vlastitim životom pri čemu se učilo kako ljudima biti živo evađelje i podijeliti radost. Duhovna obnova trajala je tijekom putovanja, molilo se za osobne nakane, obitelj, za pretke, Osijek i domovinu; u katedrali Sv. Rufina (mjesto Franjinog i Klarinog kršenja) obnovljen je spomen krštenja; pohođen je Rivotorto i molitveno samotište Carceri na Subasiju gdje je poslije mise Slaven Marodt glazbeno uveličao duhovni doživljaj; posjećena je Porcijunkula (Sveta Marija Anđeoska) i bazilike u Svetištu sv. Franje s molitvom u donjoj crkvi uz kriptu sv. Franje te su razgledane Giottove freske. Pohođena je i bazilika sv. Klare, samostan i Križ sv. Damjana (prvi samostan klarisa, tu je Klara živjela i umrla), u rodnoj kući sv. Franje molilo se za roditelje i obitelj. Hodočasnici su posebno zahvalni domaćicama časnim sestrama Marijim misionarkama u mjestu Sveta Marija Anđeoska (podno Asiza nasuprot Porcijunkuli). U nacionalnom parku na brdu La Verna, mjestu gdje je sv. Franjo primio rane i vrhuncu duhovne obnove putovima sv. Franje, razgledano je svetište i relikvijari, slavljena misa, molilo se u tišini spilje. Bila je to oaza za molitveni i kontempativni odmor duše. Nadahnjujući program osnažio je volontere koji djeluju osmu godinu u Osijeku i okolici, a poticaj za organizirano okupljanje u „Veronikin rubac“ iznjedren je u Franjevačkom svjetovnom redu, u Franjevačkom samostanu sv. Križa u osječkoj Tvrđi, čiji su članovi ujedno i župljani u župnim zajednicama koje imaju najveće potrebe za besplatnom pomoći starijim osobama. Njihov rad potvrđen je biskupskim dekretom te sada na području osječkih dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije skrbi za 138 korisni(c)ka kojima je 2013. godine darovano 2.489 volonterskih sati tjekom 2.603 odrađenih aktivnosti.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

03.05.2014 22:38

Kratka obavijest pred hodočašće u Asiz

Polazak će biti u četvrtak 15.05.2014. u 20:00h na ulazu u Tvrđu kod zgrade Državnog arhiva(tamo gdje bude lunapark za Antunovo)

Pokušajte doći nešto ranije tako da nemoramo nikoga čekati te da na vrijeme možemo krenuti.
Sve ostale detalje imate u programu puta koji je poslao fra Nikola Vukoja i kojeg ste dobili na zadnjem sastanku, a možete ga pročitati i ovdje (<- klikni)

Lijep pozdrav,
Slaven

˜ *** ˜

29.04.2014 17:09

Marija Šešo u emisiji Damin gambit na HRT-u

U emisiji Damin Gambit na prvom programu HRT-a, koja emitirana na Uskršnji dan 20. travnja 2014. naša predsjednica Marija Šešo govori o udruzi, pogledajte emisiju (klikni na sličicu ispod):

˜ *** ˜

22.04.2014 23:59

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS

Dragi prijatelji, članovi, korisnici i svi ljudi dobre volje, Katolička Udruga Veronikin rubac vam želi sretan i blagoslovljen Uskrs.


Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva!
Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude!
Neka pogled svoj svrati na vas i mir vam podari!


PATRIA - Pjevaj hvale Magdaleno (Youtube)

˜ *** ˜

24.02.2014 22:37

Skupština Veronikinog rupca 24.2.2014.

Volonteri „Veronikinog rupca“ darovali 2.489 sati rada za 138 nemoćnih OSIJEK- Sedmu godinu djelovanja Katoličke udruge „Veronikin rubac“ obilježilo je 2.489 volonterskih sati uloženih u 2.603 aktivnosti za 138 korisnika na širem osječkom području! Hvalevrijedno postignuće u darivanju vlastitih talenata, sposobnosti i humanosti potrebitima ponosno je istaknula Marija Šešo, predsjednica „Veronikinog rupca“, izvješćujući o radu tijekom 2013. godine na Godišnjoj skupštini održanoj 24. veljače u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Osijeku, ujedno sjedištu udruge (Trg Vatroslava Lisinskog 3). Posve besplatno humanitarci „Veronikinog rupca“ vlastitim radom, pružanjem usluga, brižnošću i njegom pomažu pretežito teško pokretnim i nepokretnim osobama treće životne dobi smještenim u vlastitom kućanstvu među kojima je sve više osoba u socijalnoj potrebi, nemoćnih i usamljenih u bolesti te im je razumijevanje i lijepa riječ potpora u življenju starosti i poteškoća. „Situacija u kojoj se nalazi naše društvo uz neprekidno starenje pučanstva, posebice je pogodila kriza, kako financijska tako i humanitarna, te je zbog toga i veća potreba za volontiranjem, posebice vjerničkih udruga. Naročito ističem mogućnost brze intervencije kojom u Udruzi možemo svojim uslugama premostiti vrijeme od evidentirane potrebe do ostvarivanja društveno organizirane zdravstvene skrbi ili smještaja. Da bismo uspješno djelovali, ističem važnost donatora koji pomažu naše djelovanje financijski ili drukčije, a među njima su: Grad Osijek (9.000 kuna), Lidl (sredstva za čišćenje vrijedna 5.000 kuna), Elektomodul Osijek (besplatni parking vozila za prijevoz korisnika i pružanje usluge korisnicima), Glas Slavonije koji je uz naše korisnike najbolji oglednik djelovanja dnevnim oglašavanjem te Osječani čiji dobrovoljni prilozi pridonose uspješnosti rada „Veronikinog rupca“. Svima smo zahvalni, kao i stalnim suradnicima u Centru za socijalnu skrb u Osijeku, Područnom uredu HZZO Osijek, Patronažnoj službi Doma zdravlja, osječkom Crvenom križu, Caritasu, Franjevačkom samostanu, Udruzi volontera i udrugama koje se bave humanitarnim radom“, rekla je Marija Šešo, napominjući kako je od 75 članova, polovica izuzetno aktivnih. Među aktivnostima u 2013. prednjači: održavanje osobne higijene (613), dnevni telefonski kontakti sa korisnicima (624), posjeti korisnicima (337), dežurstva (241), nabava za kućanstvo (193), sezonsko spremanje (144), šišanje (102) te pratnja k liječniku, priprema korisnika za počinak, glačanje rublja, nabava pelena i pomagala pa čak i organiziranje sahrane ili obilazak groblja. Udruga posuđuje pomagala bez naknade. „Darujemo količine rada, ali s ljubavlju i to je važno. U našemu radu vodi nas činjenica da smo kršćani i da želimo živjeti Evanđelje čineći dobro, primjenjivati zapovjed ljubavi prema bližnjemu i to konkretno pokušavamo u našim aktivnostima. Svatko od nas na svoj način uključuje se u rad, a velika vrijednost toga je poklanjanje svoga vremena čovjeku u potrebi bilo odlaskom na teren, dežurstvima, materijalno ili sudjelovanjem u ekipi za čišćenje“, kazala je Katica Štark, otvarajući Godišnju skupštinu čiji je rad blagoslovio p. Zoltan Dukai. Vera Szilner u financijskom izvješću zahvalila je za potpore, posebice Gradu Osijeku čiji je predstavnik Romano Kristić čestitao za humanitarna postignuća, a pohvala se pridružila Jelica Klobučar, ravnateljica Centra za socijalnu skrb, kazavši kako volonterski nemjerljiv rad nadopunjuje skrb države. Posebnu zahvalnost Udruga je izrazila građanima za pojedinačne potpore (Ivo Krušlin, Nada Prlić, Kapucinski samostan, Marija Jovanovac, Ksenija Medvidović, Blažica Beniković, Gordana Vučilovski, Željka Čurčić). Stana Košćak najavila je nastavak pružanja usluga potrebitima čija se kvaliteta života u vlastitoj sredini poboljšavanja i produžava, naglašavajući potrebu za palijativnom skrbi i dnevnim smještajem starijih osoba (nedostaje prostor). Zahvaljujući volonteru Slavenu Marodtu aktivnosti udruge dostupne su na web stranici: veronikin-rubac.hr.

Izvješće o radu za 2013. godinu - Marija Šešo
Financijsko izvješće - Vera Szilner
Plan rada za 2014. godinu - Stana Košćak

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

19.10.2013 18:21

„Veronikin rubac“ hodočastio Gospi Judskoj i pohodio hospicije u Pečuhu

MARIA JUD/PEČUH – Sedmogodišnjicu volonterskoga rada osječka Katolička udruga „Veronikin rubac“ obilježila je 12. listopada zahvalnim hodočašćenjem u mađarsko marijansko svetište Maria Jud i pohodom hospicijima u Pečuhu. Misi je prethodila duhovna obnova sa ispovijedi i pobožnošću križnoga puta uz molitve bl. Majke Terezije, zaštitnice „Veronikinog rupca“. U marijađudskoj bazilici, uz orguljsku pratnju Ivke Kaurinović i pjevanje hodočasnika, misu je predvodio duhovnik Udruge Frok Zefiq, župnik u Josipovcu, dok je dobrodošlicu srdačno iskazao župnik Zsolt Rosner.

Propovjednik je pozvao sabrane na promišljanje o tome kako i koliko se Bog utjelovljuje u životu pojedinca, razložio značenje i dubinu prihvaćanja Božjega poziva čovjeku na suradnju po uzoru na BDM i putem poticajnih misli bl. Majke Terezije (misionarke koja se nije bojala biti službenica Gospodnja), ali je i podsjećeno na (ne)spremnost pojedinca za trpljenje, služenje i suobličenje Kristu. Mađarsko proštenište ove godine obilježava 300. obljetnicu postavljanja kipa Majke Božje Judske koji je u crkvi zamijenio prvotni kip (današnje Gospe Osječke) što je izmješten zbog opasnosti od reformatorskog ikonoklazma u crkvu sv. Križa uz Franjevački samostan, a tu je sjedište Veronikinog rupca. Utemeljiteljica „Veronikinog rupca“ i predsjednica Marija Šešo te organizacijska suradnica Edit Lemal omogućile su volonterima posjet „Dori kući“, prvomu hospiciju za djecu i mlade u Mađarskoj koji u Pečuhu vodi istoimena udruga, a financiraju dobročinitelji. Ondje je goste srdačno primila i o radu govorila Krisztina Gieth te je posjećena i hospicijska kapelica. U Pečuhu su „veronike“ upoznale rad hospicija Bolničkog reda „Milosrdne braće sv. Ivana od Boga“ s bolnicom za teško bolesne odrasle osobe te pohodile crkvu sv. Sebastijana. O poslanju redovničke Družbe milosrdne braće, koja u svijetu ima 210 hospicija, govorio je p. Pio Imre Morvay. Naime, uz tri evanđeoska zavjeta (čistoću, poslušnost i siromaštvo) milosrdna braća imaju i četvrti zavjet – hospitalitet, što podrazumijeva karitativno djelo, odnosno ljubav i milosrđe u konkretnim djelima. Djelatna ljubav i milosrđe rese „Veronikin rubac“ čijih je tridesetak najaktivnijh (od 105) članova tijekom 2012., besplatno za 245 korisnika, odradilo 2.966 akcija darujući svoje sposobnosti u 2.418 volonterskih sati njege, skrbi i spremanja kućanstava nemoćnima, starijima i invalidnim osobama u Osijeku i okolici. Udruga održava godišnja hodočašaćenja zbog duhovne okrjepe i radosnog zajedništva koje je snaga za nove aktivnosti.

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić