"Zaista, kažem vam,
što god učiniste jednomu
od ove moje najmanje braće,
meni učiniste!"
Mt 25, 40

Vijesti

08.09.2016. 19:46

Osječki "Veronikin rubac" hodočastio u Rim na kanonizaciju bl. Majke Terezije

RIM - U povodu kanonizacije bl. Majke Terezije 4. rujna na Trgu sv. Petra u Rimu volonteri i dobročinitelji osječke Katoličke udruge za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ hodočastili su u Rim od 1. do 4. rujna. "Veronikin rubac" jedina su organizirana skupina iz Đakovačko-osječke nadbiskupije koja je posvjedočila kanonizaciji redovnici iz Kolkate - svoje zaštitnice, te je su Bogu zahvalili za njeno postojanje i za Izvanrednu svetu godinu milosrđa skupa na misi sa papom Franjom i tisućama hodočasnika iz cijeloga svijeta. Hodočasnike su osobito razveselile riječi pape Franje tijekom kanonizacije: "Na čast svetog i nepodijeljenog Trojstva, za širenje katoličke vjere i porast kršćanskoga života, vlašću Gospodina našega Isusa Krista, svetih apostola Petra i Pavla te našom, nakon zrelog razmatranja i čestog zazivanja Božje pomoći, uz savjet mnoge naše braće, proglašavamo i određujemo da je blažena Terezija iz Calcutte svetica, upisujemo je u popis svetaca, zapovijedamo da se u općoj Crkvi časti među svecima. U ime Oca i Sina i Duha Svetoga.“ Također, volontere "Veronikinog rupca" osnažile su Papine riječi kazane potkraj homilije: "Neka nam ta neumorna djelatnica milosrđa pomogne da sve više shvatimo kako je jedini kriterij djelovanja besplatna ljubav, oslobođena svake ideologije i svih vezanosti, pružena svima bez razlikovanja jezika, kulture, rase ili religije. Majci Tereziji se sviđalo reći: 'Možda ne govorim njihov jezik, ali se mogu nasmiješiti'". Naime, sve karitativne djelatnike i volontere milosrđa Sveti je Otac predao zagovoru nove svetice poželjevši im neka ih svetica „nauči svakoga dana razmatrati i klanjati se raspetom Isusu te mu služiti u potrebitima", a od sada sv. Majka Terezija već je desetu godinu uzor u djelovanju i nebeska zaštitnica osječke Udruge (Veronikin rubac potvrđen biskupskim dekretom u studenom 2006.).

Osim spomenutih ciljeva hodočašćenja, zahtjevno putovanje ujedno je i duhovna obnova te su, uz vodstvo predsjednice Marije Šešo i duhovno vodstvo fra Slavka Milića, gvardijana Franjevačkog samostana Sv. Križa u Tvrđi, hodočasnici iz Osijeka imali bogati duhovni sadržaj započet tijekom putovanja uz meditacijsko-molitveni program sa razmatranjima i poticajnim riječima Majke Terezije, utemeljiteljice katoličke redovničke zajednice Misionarke ljubavi, koji je priredila članica Udruge Nevenka Špoljarić, dok je dokumentarnim filmovima približen životopis novoproglašene svetice iz Kolkate. Središnjem događaju - svečanoj misi sa papom Franjom na Trgu sv. Petra u Vatikanu 4. rujna, prethodile se mise i susreti sa u Papinskom hrvatskom zavodu sv. Jeronima sa novim rektorom preč. mr. Božom Radošem te u rimskom Domu hrvatskih hodočasnika "Bl. Ivan Merz" gdje je Osječane ugostio poznati im o. Božidar Nagy, SJ, postulator Postulature bl. Ivana Merza i voditelj Doma. Spomenuti su upoznali hodočasnike sa bogatim djelovanjem i hrvatskim povijesno-kulturno sadržajima u hrvatskim zdanjima u Rimu, doznajući primjerice kako je kroz Zavod prošlo 400 svećenika poslijediplomanata te o povezanosti Hrvata katolika sa Svetom Stolicom i uzornim životom Ivana Merza prvog vjernika laika Crkve u Hrvata proglašenoga u Banja Luci 2003. godine blaženim.

Euharistijska slavlja vodio je fra Slavko Milić koji je uz suslavljenje sa preč. Radošem u crkvi sv. Jeronima s vjernicima razmatrao o duhovnim poticajima hodočašća, kazavši: "Pozvani razmišljati o milosrdnom Božjem licu, njegovoj silnoj ljubavi koju ima prema nama ljudima, došli smo ovdje u Rim da bismo bili svjedoci velikog događaja u kojem će papa Franjo proglasiti svetom bl. Majku Tereziju, ženu našega vremena, ženu silnog milosrđa, velikoga srca punog ljubavi za potrebite ovoga svijeta, za siromašne, gladne i bolesne kojima je posvetila čitav svoj misionarski život u Kolkati u Indiji, ne očekujući nikakvu ljudsku nagradu za takav svoj život; ženu koja je svojim djelima, a još više svojom vjerom i ljubavlju promijenila svijet. Došli smo ovdje kao oni koji žele nasljedovati sv. Majku Tereziju upravo u tom njenom milosrđu, njenoj ljubavi prema siromašnima, bolesnima, osamljenima. Kao članovi "Veronikinog rupca" vi to svojim životom i djelom potvrđujete. Upravo u tome se očituje naše iskreno štovanje naših blaženika i svetaca, koliko smo svojim životom njima slični, koliko je njihov način života temelj našega života." Drugog dana boravka u Rimu u ranojutarnjoj propovijedi u kapeli Doma hrvatskih hodočasnika (opremljene četirima klupama koje je vlastoručno izradio bl. Alojzije Stepinac i reljefima križnog puta rad umjetnika Mate Tijardovića iz Osijeka) fra Slavko Milić poticajanom je propovijedi pojasnio kako je i Majka Terezija svaki svoj dan služenja Kristu i ljudima započinjala molitvom i svetom misom: "Majka Terezija na svjetlo stavlja najdublje značenje služenja drugome iz ljubavi prema Bogu. Željela je biti znak; ljubavi Božje, prisutnosti Božje, suosjećanja Božjega. Željela je biti znak koji sve podsjeća na vrijednost i dostojanstvo svakog čovjeka kao djeteta Božjeg koji je stvoren da ljubi i da bude ljubljen. Ona je ostvarila razlog i smisao svojega postojanja na ovome svijetu i dala svima nama primjer i ohrabrenje da se može živjeti ljudski, solidarno, sveto na ovoj zemlji. Ostvarila je Isusov poziv da bude njegove oči, njegove ruke, njegove noge u svome vremenu. To Isus i od nas želi: da bismo nasljedovali bl. Majku Tereziju u njezinoj ljubavi prema Gospodinu, koju je potvrđivala ljubavlju prema potrebitima, mi ne trebamo poći u misije, ne trebamo ih tražiti negdje drugdje, oni su tu među nama. Ti potrebiti su u našoj obitelji, u našoj ulici, u gradu, na našem radnom mjestu. Naša ljubav prema Gospodina u današnjem svijetu potvrđuje se u onoj mjeri koliko ljubimo svoga supruga, svoju suprugu, svoju djecu, braću i sestre, svoje susjede, siromahe oko nas. Blažena majka Terezija na jednom će mjestu reći: 'Ja ne mogu ljubiti Boga samo riječima - moje srce to mora izreći, moje ruke to moraju pokazati. Ljubav nije u riječima, ljubav je u djelima, mogu govoriti o ljubavi cijeli dan, a ljubiti ni jednom, gledati na sve strane, a ne sagnuti pogled prema čovjeku koji umire na ulici.' Upitajmo se s koliko ljubavi pristupamo bližnjima, koliko sebe dajemo drugima, onima koji su u potrebi... Velika ljubav u malim stvarima za majku Tereziju je i kada se bolesniku doda jastuk, slijepoj osobi čitaju novine, provodi vrijeme s osamljenima, kada starima pospremimo kuću te u toliko drugih djela koja i vi, članovi Veronikinog rupca, činite. U tome nam je Majka Terezija sjajan primjer i zagovornica, ohrabrenje na putu života. Ona je nadahnuće i snagu crpila iz Božanske ljubavi, da bi tom ljubavlju prožela sav svoj život i rad za čovjeka, za Boga, da bi svakog dana učinila nešto lijepo za Boga i čovjeka. Neka svima nama njezin život, koji se istrošio u svjedočenju ljubavi prema najpotrebnijima, bude primjer i poticaj da u svojim svakodnevnim životnim okolnostima, u svojim bližnjima, a napose u najpotrebnijima i najsiromašnijima prepoznamo mogućnost svjedočenja ljubavi i ostvarenja Isusove zapovjedi: 'Što god učinite jednom od ove moje najmanje braće, meni ste učinili', kako bismo i mi ostvarili smisao i cilj svoga postojanja na ovoj zemlji."

Zahvaljujući vodiču hoda po Rimu prof. Zlatku Josipu Dobri hodočasnicima je približena povijest Rima i predstavljene znamenitosti. Hodočasnici su pohodili četiri oprosne rimske bazilike (sv. Petra, sv. Ivana u Lateranu, sv. Marije Velike i sv. Pavla izvan zidina) prošavši pokornički i simbolički kroz "Sveta vrata" u jubilejskoj Godini milosrđa, tridesete u vatikanskoj povijesti.

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

31.08.2016. 19:46

Veronikin rubac na kanonizaciji bl. Majke Terezije u Rimu

Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama „Veronikin rubac“ iz Osijeka molitveno se pripravlja za hodočašće u Rim gdje će na Trgu sv. Petra u Vatikanu 4. rujna sudjelovati na svečanosti kanonizacije bl. Majke Terezije, zaštitnice Veronikinog rupca. Uz vodstvo predsjednice Marije Šešo i duhovno vodstvo fra Slavka Milića, gvardijana Franjevačkog samostana Sv. Križa u Tvrđi, osječki će hodočasnici, uz vjernike triju autobusa iz Zagreba jedini iz Hrvatske, pribivati kanonizaciji i sudjelovati na euharistijskom slavlju. Tijekom hodočašća od 1. do 4. rujna Veronikin rubac imat će molitvenu i meditacijsku duhovnu pripravu sa razmatranjima o životopisu Majke siromaha, utemeljiteljici katoličke redovničke zajednice Misionarke ljubavi te zahvaliti Bogu za Godinu milosrđa. U petak, 2. rujna za osječke će hodočasnike jutarnju svetu misu u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima predvoditi novi rektor Papinskog hrvatskog zavoda sv. Jeronima i upravitelj crkve preč. mr. Bože Radoš, dok će subotnju misu u Domu Ivana Mertza, uoči kanonizacije, služiti fra Slavko Milić s tematskom propovijedi o svetičinu sebedarju. Agnes Gonxha Bojaxhiu rođena je 26. kolovoza 1910. godine u Skopju u albanskoj katoličkoj obitelji, od osamnaeste godine svoj život je posvetila u službi Bogu i većinu života provela u Indiji u misionarskoj službi, a umrla je 5. rujna 1997. godine. Papa Ivan Pavao II. proglasio je 19. listopada Majku Tereziju blaženom te se spomendan "svetice iz Calcutte" slavi 5. rujna.

Tekst: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

14.08.2016. 21:34

Hodočašće u Rim
povodom godine milosrđa i proglašenja svetom Bl. Majke Tereze od Calcute
(Okvirni plan puta)

Polazak 1. Rujna u 14 sati iz Tvrđe - preko puta historijskog arhiva. Vožnja prema Rimu uz usputna stajanja za odmor i okrepu.

2. Rujna, petak
- Dolazak u Rim - dom I. Mertza oko 8 sati - osvježenje i smještaj.
- Polazak za Vatikan u 9 sati
- Dom Sv. Jeronima, Sv. Petar, Anđeoska Tvrđava, Sikstinska Kapela
- Piazza del Popolo sa crkvom Santa Maria del Popolo, Piazza di Spagna, Fontana di Trevi
- Povratak u dom
- Večera

3. Rujna, subota
- 7h Sv. Misa, doručak
- Sv. Ivan Lateranski, Sv. Franjo, Santa Scala
- Sv. Petar u Okovima, Koloseum, Kapitol, Sv. Maria Minerva, Panteon, Trg Navona
- Odmor
- Poslije podne slobodno ili Sv. Pavao Izvan Zidina
- Večera

4. Rujna, nedjelja
- Doručak, pakiranje u autobus
- 10h Sv. Misa - Papa
- 13.30h Povratak - panoramski pregled Firenze.

Dolazak u Osijek u Ranim jutarnjim satima

- Za vrijeme putovanja u Rim više meditacija o Majci Terezi, njenom životu i djelu

- Moguće je nabaviti paket za ručak po dogovoru u hotelu

    Obavezno ponijeti:
  1. 1. Osobnu iskaznicu
  2. 2. EU zdravstvenu
  3. 3. Bočicu s vodom
  4. 4. Suhe hrane za dan i noć

˜ *** ˜

29.02.2016. 23:58

Velika djela ljubavi u 3.747 volonterskih sati "Veronikinog rupca"
(Izvještajna skupština održana 29.02.2016.)

OSIJEK – Katolička udruga "Veronikin rubac" iz Osijeka broji 63 člana i tijekom 2015. godine skrbila je za 172 starije i nemoćne osobe, darujući 3.747 volonterskih sati potrebitima u Osijeku i okolici.

"Nemoćnom je teško sići niz stepenice sa trećega kata i vratiti se s potrebnim namirnicima. Teško je oprati prozore, ući u kadu, otići k liječniku. Teško je prihvatiti samoću, obići draga mjesta, teško je ili nemoguće obići groblje, ako imaš 85 godina života i živiš sam. Nekima su mlađi umrli, neki iselili ili davno otišli trbuhom za kruhom, a brojnima umirovljenička primanja jedva dosežu preživljavanje ili ih od društvene skrbi dijeli dvadesetak kuna iznad socijalnog cenzusa. Zbog njih desetu godinu u Osijeku postoji "Veronikin rubac". U devetogodišnjem radu imali smo 90-tak volontera i više od 300 korisnika. Prošle godine napustilo nas je osmero naših štićenika", kaže Marija Šešo, predsjednica Katoličke udruge "Veronikin rubac", koja je 29. veljače u sjedištu udruge u franjevačkom samostanu Sv. Križa u Tvrđi održala godišnju skupštinu.

U izvješću stoji da je Udruga vlasnik 58 sredstava ustupljenih korisnicima (bolesničke postelje, hodalice na kotače, invalidska i obična kolica, prenosive toalete), dok pomaganje potrebitima, nabraja Šešo, uključuje: održavanje osobne higijene korisnika, kuhanje, posjete i druženje, veliko spremanje, odlazak liječniku obiteljske medicine, nabavu potrepština u kućanstvu i lijekova, telefonsku potporu, šišanje, pratnju na specijalističke preglede, vožnju na svetu misu, manje kućne popravke, pomoć pri aplikaciji terapije...

"Veronikin rubac" pomaže čovjeku, neovisno o vjerskoj (ne)pripadnosti, i pomaže u usamljenosti što pak Marija Šešo pojašnjava: "U želji da što više steknemo mi smo stavili bake i djedove na stranu, napravili dvogeneracijske obitelji roditelja i djece, dok naši stariji i nemoćni ostaju po strani. Koliko smo puta sa ljubavlju posjetili naše stare? Naša je udruga željela praktično živjeti svoju vjeru. Naš moto je: Zaista, kažem vam, što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste! (Mt 25, 40). Pomažemo im tako da znamo kako se zovu, koje su njihove potrebe, da ih zaodjenemo našom ljubavlju obilazeći ih u njihovim obiteljima, da im pomognemo da im kuća bude uredna i donesemo sa tržnice potrepštine u kuhanju ručka i pranju rublja, održavanju higijene prostora i osobne higijene, dakle tisuću načina kojima možemo učiniti ono što bi nama netko mogao učiniti da smo na njihovu mjestu. Za to ne treba veliko znanje i napori, ni osmijeh, već ponekad sam dolazak - da je netko otvorio njihova vrata, znači im puno. Ne dajemo materijalno, ali darujemo naše vrijeme i blizinu. Starost nije dijagnoza, što s njima nemoćnima? Imamo baku koja hoda u stanu s bocom kisika, a naš član svakog drugog dana dolazi u isto vrijeme promijeniti destiliranu vodu u aparatu za kisik, nije li to zaodijevanje ljubavlju? Nedavno ujutro Ružica Krajina (volontira dajući besplatne frizerske usluge u kući) i ja otišle smo k baki kojoj smo najprije naložili vatru, potom ju je Ružica ošišala, okupana je i posjet je završio dotjerivanjem frizure... Svjesni smo da ne možemo otkloniti, ali možemo umanjiti samoću, beznađe, bespomoćnost, možemo pokušati postati članom obitelji korisnika. Volonter preuzima trajnu brigu za svoga štićenika te, zaista, postaje članom obitelji. Uz njih ostajemo stalno, recimo do smještaja u instituciju, ako nekomu treba takva vrsta skrbi, do ozdravljenja ili na žalost napuštanja života. Kako bismo odgovorili na zahtjeve koji se postavljaju pred volontere, tijekom 2015. darovali smo potrebitima 3.747 volonterskih sati. No, osobe koje skrbe o potrebitima postaju starije te je njih dvadesetak, od osnutka udruge 2006., zamijenilo mjesto od izdavatelja do primatelja usluge."

Skupštinu je uveličalo darivanje slike "Veronikin rubac" koju je udruzi uručila Ljubica Jukić Mikrut u pratnji brata, umirovljenoga svećenika Vladimira Mikruta. "Ovu sliku, meni među najdražima, dobila sam od čs Honorate Oršolić i godinama sam ju čuvala... Darujem ju s puno ljubavi "Veronikinom rupcu" i Mariji Šešo za velika djela ljubavi koja činite", rekla je darovateljica. Među čestitarima za nesebični rad, uz fra Zoltana Dukaija (pozdravio je volontere u ime fratara u Osijeku i Franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda), Jelicu Klobučar iz Centra za socijalnu skrb i predstavnicu donatora Osječko-baranjske županije, bila je i Štefica Čučak, predsjednica Humanitarne udruge "Rijeka ljubavi", sa riječima ohrabrenja: "Vi ste srce Osijeka. Humanitarni rad se ne može glumiti, to je Božji dar. Diveći se vašem predanom radu želim da dugo postojite."

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

27.10.2015. 19:58

VOLONTERI U PALIJATIVNOJ SKRBI
POŠTIVANIJE ŽIVOTA U PALIJATIVNOJ SKRBI
(Edukacija održana 26. listoada 2015.)

Palijativni bolesnici su, grubo, svi bolesnici kod kojih je završeno aktivno liječenje a boluju od neizlječive bolesti, osim malignih bolesti, uključuje kronične bolesti koje ugrožavaju život bolesnika. Palijativna skrb može nadopuniti i poboljšati terapiju koja utječe na bolest, ili pak može postati glavni fokus skrbi.

Palijativna skrb ili djelotvorno ublažavanje boli, podrazumijeva optimalnu primjenu lijekova i postupaka ublažavanja poteškoća kako bi se unaprijedila kvaliteta života. Plod udruženog umijeća medicinske palijativne njege i hospicijske ljudske pažnje rađa cjelovitom ljudskom brigom i ljubavlju prema teškom bolesniku i prema umirućem. To je ostvarivanje kulture života na tom području.

Čovjek živi i dok umire. U ozračju: „Vi ste važni jer ste Vi“, osoba se može osjećati, kao priznata i voljena, makar se nalazila i u neizbježivim okolnostima tjelesnog i duševnog slabljenja. Čovjek je stvoren na sliku Božju, određen je za vječnost. Ovdje je izvor ljudskog dostojanstva. Snagom svojeg dostojanstva svaki čovjek u svakom stadiju svoga života, makar ono bilo stavljeno u pitanje teškom bolešću ili patničkim tijekom umiranja, uvijek zadržava pravo na poštivanje temelja i preduvjeta tog dostojanstva.

Kada je 1979. God Nobelova nagrada za mir bila dodijeljena blaženoj majci Tereziji, katoličkoj redovnici, koja se medu ostalim posvetila njezi umirućih u Indiji, i drugdje u svijetu, ta je nagrada na svoj način bila priznanje pokretu hospicija i palijativne skrbi, onima koji imaju osjećaja, snage, znanja i volje posvetiti se čovjeku-osobi i njegovim potrebama u vrijeme njegove bolesti, i umiranja.

U zbrinjavanju palijativnih bolesnika postoje razine zbrinjavanja. Prva razina je palijativni pristup.


Palijativni pristup
Palijativni pristup je način integriranja palijativnih metoda i postupaka u okruženjima koji nisu specijalizirani za palijativnu skrb. To ne uključuje samo farmakološke i nefarmakološke mjere suzbijanja simptoma, već i komunikaciju s pacijentom i obitelji.

Palijativna skrb se pruža u multiprofesionalnim i interdisciplinarnim okvirima. Proširivanje tima može biti fleksibilno i određeno je pacijentovim potrebama i mogućnostima socijalne i ukupne društvene sredine u kojoj se bolesnik nalazi. Minimalnu verziju tima mogu činiti liječnik opće medicine i specijalizirana medicinska sestra. Međutim, u većini slučajeva su u timove uključeni socijalni radnici, psiholozi, fizioterapeuti, duhovnici i volonteri

Volonterski rad u palijativnoj skrbi
Volonteri djeluju kao dopuna multiprofesionalnom stručnom timu za skrb palijativnih bolesnika.
Uključivanje volontera određeno je Zakonom o volonterstvu u RH
Volonteri su organizirani u volonterskim udrugama. Koordinator volontera surađuje s timovima koji skrbe za palijativne bolesnike. Koordinator bi trebao biti profesionalac educiran za palijativnu skrb. Ugovorom s korisnicima volonterskih usluga se dnevno ostvaruje volonterski udio u zbrinjavanju palijativnih bolesnika. Ovaj udio uvijek je definiran u volonterskom ugovoru.

Volonteri pružaju nezamjenjiv doprinos palijativnoj skrbi. Hospicijski pokret, kao pokret za građanska prava, temelji se na volonterskom radu. Vijeće Europe ističe važnost volonterskog rada za pružanje kvalitetne palijativne skrbi u zajednici.
Da bi volonteri adekvatno ispunjavali ulogu partnera u mreži palijativne skrbi, nekoliko preduvjeta mora biti zadovoljeno:


Volonterski hospicijski tim

Definicija i svrha
Tim hospicijskih volontera pruža podršku i prijateljski odnos palijativnim pacijentima i njihovim obiteljima u vrijeme bolesti, patnje, tuge i žalovanja. Tim hospicijskih volontera dio je sveobuhvatne mreže potpore, te usko surađuje s drugim profesionalnim službama u palijativnoj skrbi.
Timovi hospicijskih volontera su od vitalnog značaja u doprinošenju psihosocijalnoj i emocionalnoj potpori pacijenata, rodbine i profesionalaca, te poticanju održavanja i poboljšanja kvalitete života pacijenata i njegovatelja. Podrška se nastavlja nakon smrti pacijenta i traje kroz fazu žalovanja.
Potrebe
Potražnja za volonterskim hospicijskim timovima može varirati ovisno o ulozi volontera u nacionalnim i lokalnim zdravstvenim strukturama. U nekim regijama, može biti dovoljan jedan volonterski hospicijski tim na 80.000 stanovnika.
Uvjeti
Volonterski hospicijski tim sačinjavaju posebno osposobljeni hospicijski volonteri s najmanje jednim profesionalnim koordinatorom.
Volonterski hospicijski tim sastoji se od najmanje 10 do 12 hospicijskih volontera i jednog predanog profesionalnog koordinatora. Koordinator treba imati obrazovanje iz socijalne i/ili zdravstvene skrbi, uz dodatno specijalističko osposobljavanje iz palijativne skrbi. Volonteri bi trebali završiti akreditirani tečaj za osposobljavanje, te sudjelovati u redovitom nadzoru i autorefleksiji, kao i u trajnoj edukaciji.

Volonterski hospicijski timovi ne samo da pružaju neophodnu dimenziju palijativne skrbi pacijentima i obiteljima, već i djeluju kao zagovaratelji palijativne skrbi u širokoj javnosti. U nekim zemljama volonteri doprinose prikupljanju sredstava.

Katolička udruga „Veronikin rubac“ i edukacija volontera o palijativnoj skrbi

Članovi naše Udruge pružaju usluge korisnicima u zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba, kada kod korisnika izostaje snaga i volja za samozbrinjavanjem.
Korisnicima se tako povećava kvaliteta života.
Dio usluga koje redovno pružaju članovi naše Udruge, sastavni su dio skrbi koju volonteri pružaju u sklopu palijativnih timova.
Naše redovne i izvanredne edukacije uključuju i edukacije o uključivanju volontera u timove koji zbrinjavaju osoba u potrebi.

Obzirom da se ukupni zdravstveni programi bave unapređenjem palijativne skrbi na našem području, primjereno je da se i naša udruga priprema i uključuje u timove za zbrinjavanje osoba u potrebi.

Ova sesija edukacije sastavni je dio ukupne edukacije naših članova.

Tekst napisala: Stana Košćak


Izvori:

˜ *** ˜

21.10.2015. 23:14

Veronikin rubac pohodio Mostar, Međugorje, Dubrovnik i Kotorsku biskupiju

Duhovni susreti za rast u vjeri i upoznavanje sa hrvatskom katoličkom baštinom

MOSTAR/DUBROVNIK/KOTOR/PERAST/HERCEG NOVI - Katolička udruga za pomoć starijim i nemoćnim osobama Veronikin rubac iz Osijeka, uz vodstvo predsjednice Marije Šešo, obilježila je od 17. do 20. rujna kraj radne volonterske godine hodočasničkom duhovnom obnovom kroz duhovne susrete za rast u vjeri i upoznavanje sa hrvatskom rimokatoličkom baštinom u Bosni i Hercegovini, Dubrovniku i bokokotorskom "Zaljevu hrvatskih svetaca" u Kotorskoj biskupiji, najužnijoj hrvatskoj Crkvenoj pokrajini smještenoj u Crnoj Gori.

Četverodnevni pohod marijanskim prošteništima, crkvama u kojima se na poseban način časte hrvatski sveci i drevnim gradovima značajnim za povijest Hrvata rimokatolika započeo je na spomendan rana sv. Franje u Mostaru u franjevačkoj crkvi Sv. Petra i Pavla gdje je putnike domaćinski dočekao fra Ante Marić (teolog, povjesničar i književnik) koji je upoznao hodočasnike sa hrvatskom i franjevačkom poviješću na području Hercegovačke Franjevačke provincije Uznesenje BDM čiji je aktivni član. Duhovni i evangelizacijski program nastavljen je pohodom međugorskom prošteništu Kraljice mira u župi Sv. Jakova. Uz duhovno vodstvo najvećeg hrvatskog mariologa fra Petra Lubine, iz Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja u Splitu te urednika časopisa "Marija", hodočašće je proteklo u tematskim razmatranjima, katehetskim poukama i duhovnim nagovorima tijekom putovanja od Međugorja preko Dubrovnika, gdje je u "hrvatskoj Ateni" posjećen franjevački samostan sa Ljekarnom Male braće (1317. godine), dominikanski samostan, crkva Sv. Ignacija Lojolskog (1725.) i znamenitosti Staroga grada, a put nastavljen prema odredištu "Zaljeva hrvatskih svetaca" i pomoraca u drevnoj Kotorskoj biskupiji gdje je velikodušni domaćin u Biskupskom ordinarijatu i pratitelj pohoda Kotoru bio mons. Ilija Janjić, 89. kotorski biskup i misionar, koji je goste upoznao s poviješću katedrale sv. Tripuna i sakralnom baštinom uključujući relikvije svetaca, pokazao posmrtne ostatke blaženice Ozane "anđela grada Kotora" u crkvi sv. Marije od Rijeke, "Pietu" Vanje Radauša... Završetak susreta sa biskupom Janjićem okrunilo je zajedničko pjevanje neslužbene himne bokeljskih Hrvata "Zasjat će palaci" uz okrjepu. Trećega dana putovanja u hrvatskoj Crkvenoj pokrajini (ustanovljenoj u vrijeme Rimskoga carstva oko 325. godine) hodočasnici su vidjeli drevni grad Perast naspram kojeg je, jedno od četiriju kotorskih svetišta, zavjetno Svetište Gospe od škrpjela tzv. hrvatsku sikstinsku kapelu na umjetno nastalom Gospinom otoku (građen u 15. stoljeću nasipavanjem kamena i potapanjem isluženih jedrenjaka na hrid-škrpjel) gdje je domaćin bio don Srećko Majić, te naposljetku crkvu Sv. Eustahija u Dobroti. Na povratku iz Tivta četvrtoga dana obnove posjećena je crkva Sv. Leopolda B. Mandića u Herceg Novom (rodni Leopoldov grad) i slavljena euharistija u crkvi Sv. Jeronima uz predvođenje župnika salezijanca Ivana Vargeca, koji je, kao i kotorski biskup, posvjedočio o nedostatku redovnika i svećenika za pastoral vjernika Hrvata Bokelja gdje ima 24 rimokatoličke župe, no i sve manje vjerničkoga puka. Danas bokokotorski Hrvati baštine oko 60 posto kulturne baštine države Crne Gore, od čega je 80 posto pod zaštitom UNESCO-a, ali čulo se, "u tišini" zatvaraju crkve, samostane i župne kuće sa crkvenim dobrima kojih je 140, a Hrvata katolika oko 6.000. U ekumenskom ozračju življenja vjere biskup Janjić je zahvalio "Veronikinom rupcu za pohod, rekavši kako je posjet potaknut upoznavanjem Crkve veliko ohrabrenje žiteljima u većinskom pravoslavnom okruženju. Janjić je najavio jubilejsko slavlje 2016. godine kada će biti obilježena 850. godišnjica posvete katedrale sv. Tripuna, gdje su hodočasnici molili zagovor bokeljskih svetaca, a biskup im približio slavnu prošlost i bogatu riznicu sakralne i kulturne baštine.

Duhovni susreti, započeti ispitom savjesti, sudjelovanjem u večernjem misnom slavlju u Međugorju, klanjanjem pred Presvetim i ranojutarnjom pobožnošću uz molitvu radosnih otajstava na Podbrdu (Brdu ukazanja BDM), te nastavljeni u Dubrovniku i Crnoj Gori, imali su nakane: duhovna okrjepa; sabiranje radi približavanja Bogu kroz uranjanje u kršćansku duhovnost nadahnutu Evanđeljem, marijanskom pobožnošću i ostavštinom Crkve u Hrvata; izgradnja i učvršćivanje vjere; upoznavanje sa pučkim čašćenjem Gospe u svetištima i hodočastilištima te, u konačnici, duhovni odmor na marijanskom vrelu nakon služenja bližnjemu kroz mnoštvo aktivnosti Veronikinoga rupca. Molilo se za osobne nakane i oživljavanje Crkve u Kotorskoj biskupiji s naglaskom na smislu posjeta - izričaju ljubavi prema mjesnoj Crkvi u bremenitom vremenu za župe siromašne župljanima, pastirima Crkve i financijskim sredstvima za održavanje spomeničkih dobara. Svaki je dan počinjao i završavao molitvom i slavljenjem euharistije u crkvi, liturgijskom pjesmom i blagoslovom.

Vrijedno je istaknuti kako je drugoga dana duhovna obnova nastavljena pohodom Dubrovačkoj biskupiji gdje su se Osječani srdačno susreli sa o. Perom Mijićem-Barišićem, bivšim ravnateljem osječke Isusovačke gimnazije (u osnivanju do rujna 1998. godine) koji sada djeluje u Rezidenciji Družbe Isusove u Dubrovniku u crkvi Sv. Ignacija Loyolskog gdje je Petar Lubina predvodio misno slavlje uz suslavljenje Željka Paurića, a potom je radosno zajedništvo vjernika nastavljeno uz okrjepu i razgovor sa Mijićem-Barišićem o zajedničkim danima provedenim u Osijeku, ali i o djelatnim plodovima vjere kroz služenje u Veronikinom rupcu po uzoru na BDM i na način kako to čine štovatelji sv. Franje Asiškog u zajedništvu trećoredaca FSR-a Mjesnog bratstva Tvrđa u Osijeku. U Kotoru pak, u crkvi Sv. Klare Asiške domaćin je bio fra Filip Karadža, predstojnik kotorskog Franjevačkog samostana, gdje se čuva 50 inkunabula. Karadža je pojasnio kako osobe posvećenoga života u Kotorskoj biskupiji imaju ulogu misionarenja kulturom te je Klarina crkva u Kotoru primjer slikovite "Biblije siromaha" koja slikom slavi Boga, a najavio je i simpozij u Dubrovniku (9. listopada 2015.) uz misno slavlje u Kotoru vezano uz proslavu 750. godišnjice prvog pisanog spomena dolaska franjevaca u Boku Kotorsku.

Sa Veronikinim rupcem putovali su dugogodišnji prijatelji udruge: fra Željko Paurić (bivši gvardijan Franjevačkog samostana u Osijeku, sada gvardijan FS u Zemunu) koji je koncelebrirao na slavljima, a u pripravi su uz Mariju Šešo sudjelovali Zlatko Špoljarević (Tuzla) i Ivan Sivić (Subotica), dok je Ivka Kaurinović predvodila pjevanje. Osječani su trećega i četvrtoga dana doznali više o uzorima kršćana: ispovjedniku kapucinu sv. Leopoldu B. Mandiću, sv. Tripunu (slavni mučenik zaštitnik Kotorske biskupije, naslovnik kotorske katedrale), bl. Ozani Kotorskoj (dominikanki, suzaštitnici Kotora i Kotorske biskupije, čija je 450. obljetnica smrti obilježena u travnju 2015.), bl. Graciju iz Mula, (redovniku augustincu), službenici Božjoj Ani Mariji Marović ("nije učila od božanskog srca samo ljubav nego i poniznost"), o blaženicima franjevcima i kršćanskim mučenicima, o bokeljskim mučenicima sv. Petru, Andriji i Lovri te drugim zaslužnicima uzdignutima na čast oltara. Marija Šešo, utemeljiteljica Veronikinog rupca, zahvalila je u ime okrijepljenih obnovom, oduševljenih viđenim i doživljenim i "za katoličko zajedništvo u kojemu smo jedni drugima dar Božji". Zahvalnost je upućena svim domaćinima, pratiteljima i vodiču Tomislavu Hutzu iz Vukovara, vozačima Čazmatransa, no najviše duhovnomu voditelju puta fra Petru Lubini za poticajna promišljanja biranim riječima, umješno prenošenje enciklopedijskog teološkog znanja, mariološke kulture i posvješćivanje hrvatskoga kršćanskoga identiteta na hodočasničkim mjestima u "Zaljevu hrvatskih svetaca".

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

25.02.2015. 23:14

Izvještajna i izborna skupština u Osijeku, 23.02.2015.

Za nemoćne 3.246 sati požrtvovnosti „Veronikinog rupca“

OSIJEK- Katolička udruga „Veronikin rubac“ za pomoć starijim i nemoćnim osobama tijekom 2014. godine, u osmoj godini rada u Osijeku i okolici, darovala je najpotrebitijima 3.246 volonterskih sati požrtvovnoga rada. Od osamdesetak volontera, polovina najaktivnijih, predvođenih predsjednicom Marijom Šešom na različite načine pomaže nemoćnima, bolesnim i starijim osobama kojima su volonteri često i jedini članovi obitelji spremni za pružanje trajne potpore ili povremene usluge. Posve besplatno odrađeno je 4.579 usluga koje se zapravo ne mogu platiti novcem kada je riječ o povjerenju, toplom ljudskom razgovoru ili pomoći u održavanju osobne higijene siromašnog, nemoćnog samca i starice.

"Od osnutka 2006. godine usluge naših volontera primilo je 279 korisnika, a danas stalnu skrb kroz naše djelatnosti koriste 142 osobe. Tijekom 2014. godine, budući da skrbimo o izrazito zdravstveno i godinama bremenitim korisnicima, na žalost, morali smo se oprostiti od njih 16. Dakle, neke od korisnika gubimo njihovom smrću, neke smještanjem u ustanovu koja može cjelodnevno brinuti o njihovim potrebama, a manjinu zbog poboljšanja stanja i prestanka potrebe za našim uključivanjem", rekla je Šešo izvješćujući o radu Veronikinog rupca na izvještanoj i izbornoj skupštini održanoj 23. veljače u Franjevačkom samostanu Sv. Križa u Osijeku, ujedno sjedištu Veronikinog rupca (Trg Vatroslava Lisinskog 3) gdje je dobrodošlicu izrazio fra Zoltan Dukai predvodeći zajedničku zahvalnu molitvu. Istaknuto je kako "problem starijeg pučanstva u humanitarnom smislu zahtijeva veću angažiranost svih, a posebice volontera spremnih pomoći potrebitima u situaciji financijske krize i siromaštva u kojem živimo". "Ponekad je usluga koju mi pružamo dostatna da se osobe starije životne dobi osjete prihvaćene, zbrinute i imaju osjećaj sigurnosti da će ih netko posjetiti, popričati s njima, pomoći pri održavanju higijene prostora i osobne higijene i slično se vraćaju u život s ruba očaja i beznađa. Za istaći je da kao Udruga možemo svojim uslugama premostiti vrijeme od evidentirane potrebe do društveno organizirane zdravstvene skrbi ili smještaja u socijalnoj zaštitnoj potrebi. Kako mi pružamo besplatne usluge, dobro surađujemo sa Gradskim društvom Crvenog križa u Osijeku, Centrom za socijalnu skrb, Patronažnom službom, Caritasom, Humanitarnom udrugom "Rijeka ljubavi", HZZO-om, Palijativnim centrom Osijek i sličnim udrugama u svrhu što boljeg zbrinjavanja naših korisnika", rekla je Šešo pojasnivši kako uspješnost djelovanja Veronikin rubac ima zahvaliti i donatorima koji podupiru na razne načine podupiru rad, a među njima su Glas Slavonije, Elektromodul Osijek i Osječko-baranjska županija koja je darovala 3.000 kuna za kupnju invalidskih i dvije toaletne pokretne stolice. Od čak 3.246 sati (za 4.579 usluga), najviše je utrošeno za pomoć pri održavanju osobne higijene (568 sati), posjete i druženje (420), nabavu potrepština za kućanstvo (230), za sezonsko spremanje (204), za pratnju k obiteljskom liječniku (180) i na specijalističke zdravstvene preglede (174), a darovane su i usluge prijevoza (132 sata) šišanja (92), dok su primjerice za ishođenje prava iz zdravstva i socijalne skrbi utrošena 152 sata, pomagano je u nabavci lijekova, glačanju, pripremanju za počinak, kuhanju... U Udruzi se dežuralo 402 sata kada se primani telefonski pozivi od ponedjeljka do petka, od 10 do 12 sati na tel. broj 031/214-044 zbog savjeta ili potrebe za pomoći. Veronikin rubac sastaje se zadnjeg ponedjeljka u mjesecu kako bi volonteri evidentirali i zajednički rješavali probleme s kojima se susreću u radu te utvrđuju mjere kojima unaprjeđuju sustav vlastite edukacije, primjerice 2014. posebni naglasak stavljen je na novi Zakon socijalne skrbi RH, Zakon o zaštiti prava pacijenata i Pravilnik o korištenju ortopedskih pomagala. Udruga trenutno raspolaže pomagalima koji su na posudbi korisnicima bez naknade (13 bolesničkih kreveta, 7 kolica sa kotačima, po 10 hodalica i pokretnih toaleta tzv. princeza, 13 invalidska kolica i 4 toaletne stolice). Rad Udruge, zahvaljujući volonteru Slavenu Marodtu, vidljiv je na web stranici: veronikin-rubac.hr. Budući je skupština pod predsjedanjem Katice Štark bila izborna, izabran je Upravni odbor (Stana Košćak, Blaža Štrekelj, Vera Szilner i Jaka Kordić) i Nadzorni (Vlasta Marodt, Katica Đeri i Kanita Peroli). U svečanom dijelu "Veronikin rubac" pozdravili su Marko Đukić (Gradsko društvo Crvenog križa Osijek), mr. Romano Kristić (Grad Osijek) i Štefica Čučak, predsjednica "Rijeke ljubavi", koja je uručila zahvalnicu Mariji Šešo, zaključujući: "Vi ste anđeli ovoga grada!"

Zanimljivo je kako je udruga, čija je nebeska zaštitnica bl. Majka Terezija, dobila 2006. naziv Veronikin rubac. "Tijekom korizme svaki dan molim križni put. Najviše se zaustavljam pred šestom postajom: Veronika pruža Isusu rubac. Ova mi postaja pruža uvijek nove spoznaje. Što Veronika radi? Zna da ne može spriječiti Isusovu smrt, ali mu želi ublažiti boli. Pruža mu svoj rubac, briše mu rane, blizu mu je! To mi radimo: pomažemo onima kojima je pomoć najpotrebnija, napuštenima, nepokretnima, nemoćnima, siromašnima", kaže Marija Šešo, otkrivajući: "U želji da našim korisnicima pružimo što kvalitetniju uslugu u suradnji sa Udrugom "Vaga" prijavili smo se na natječaj EU za "Dnevni boravak starijih osoba u Osijeku".

Tekst napisala: Nevenka Špoljarić
Fotografije: Zorislav Kalazić

˜ *** ˜

25.12.2014 17:09

Sretan i blagoslovljen Božić!

„Anđeo im reče: »Ne bojte se, jer vam evo, donosim radosnu vijest o velikom veselju za sav narod: Danas vam se u Davidovu gradu rodio Spasitelj – Krist, Gospodin. I neka vam ovo služi kao znak: Naći ćete Djetešce povijeno u pelenice gdje leži u jaslama!« “
Lk 2, 10-12

Neka vam je svima sretan i blagoslovljen Božić te neka i vaša srca postanu jasle Djetešcu Isusu koji neka vas ispuni radošću i mirom!

(klikni na sliku za pokretanje pjesme)

˜ *** ˜

23.09.2014 16:17

Članovi Veronikinog rupca u Međugorju

Grupa Osječkih hodočasnika popela se u Međugorju na Križevac moleći križni put. Među hodočasnicima bilo je i članova Veronikinog rupca. Stoga su svi ovoj udruzi posvetili 6. postaju. Sestra Monika je tom prigodom uz molitvu kod ove postaje, preporučila Gospodinu članove udruge, moleći za ustrajnost, nesebičnost i dobrotu svih u skrbi za starije i nemoćne.

˜ *** ˜

22.07.2014 17:28

Kratko predavanje o novostima u Zakonima o zdravstvenoj zaštiti

Na sastanku članova katoličke udruge Veronikin rubac, koji je održan 26.5.2014. godine održano je kratko predavanje o novostima u Zakonima o zdravstvenoj zaštiti. S obzirom da se Zakon o zdravstvenoj zaštiti sastoji od više drugih Zakona, na predavanju je najviše bila riječ o Zakonu o zaštiti prava pacijenata. Taj Zakon nam je kao članovima udruge važan jer su štićenici udruge Veronikin rubac većinom starije i nemoćne osobe koje trebaju redovitu zdravstvenu i liječničku skrb i zaštitu. A time su članice udruge koje skrbe o svojim štićenicima upoznate o pravima svojih štićenika.

Zakon o zaštiti prava pacijenata svakom pacijentu jamči opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu koja je primjerena njegovom zdravstvenom stanju. Zdravstvena zaštita se provodi sukladno općeprihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenata uz poštivanje njegovih osobnih stavova. Zaštita prava pacijenata u RH provodi se prema načelima humanosti i dostupnosti.

Zakon o zaštiti prava pacijenata ima 46 članaka. Nama najvažniji segmenti Zakona su: Pravo na suodlučivanje gdje pacijent sudjeluje u svim odlukama vezanim za njegovo zdravstveno stanje, Iznimka od prava na suodlučivanje gdje je ograničena mogućnost pacijenta da sudjeluje u odlukama o svom stanju, Pravo na obaviještenost o zdravstvenom stanju i svim medicinskim postupcima vezanim uz pacijentovu bolest, Odbijanje primitka obavijesti o prirodi vlastitog zdravstvenog stanja, Pravo na prihvaćanje ili odbijanje pojedinog dijagnostičkog odnosno terapijskog postupka, Zaštita pacijenta koji nije sposoban dati pristanak gdje umjesto njega odlučuje zakonski skrbnik, Zaštita pacijenta nad koji se obavlja znanstveno istraživanje gdje pacijent mora biti upoznat sa svim stavkama istraživanja u kojem sudjeluje, Pravo na pristup medicinskoj dokumentaciji o svojoj bolesti i provedenim medicinskim postupcima, Pravo na povjerljivost podataka o svom zdravlju, Pravo na održavanje osobnih kontakata pacijenta s obitelji i prijateljima, Pravo na samovoljno napuštanje zdravstvene ustanove, Pravo na privatnost prilikom pregleda ili liječenja i Pravo na naknadu štete u slučaju povrede bilo kojeg prava pacijenta koji se nalazi u Zakonu.

(Detaljnije podatke i sve stavke Zakona o zaštiti prava pacijenata možete naći klikom na stranicu → Zakon o zaštiti prava pacijenata)

Ako se povrijedi bilo koja stavka Zakona, zdravstvena ustanova i zdravstveni radnik dobivaju novčane kazne propisane zakonom. Na razini jedinica područne (regionalne) samouprave osniva se Povjerenstvo za zaštitu prava pacijenata, koje u slučaju teže povrede prava pacijenata o tome obavještava Povjerenstvo za zaštitu i promicanje prava pacijenata ministarstva nadležnog za zdravstvo.

Tekst napisala: Irena Krajina

˜ *** ˜

21.05.2014 22:50

„Veronikin rubac“ hodočastio u Asiz i La Vernu

Katolička udruga „Veronikin rubac“ uveličala je svoj karitativni i volonterski palijativni rad duhovnim pohodom u Asiz i mjestima gdje je boravio sv. Franjo Asiški te naposljetku vrhuncem hodočašćenja u La Vernu, proslavljajući 805 obljetnicu kanonskog utemeljenja Reda manje braće.

Duhovna okrjepa za pedesetak volontera predvođenih predsjednicom Marijom Šešo trajala je od 15. do 19. svibnja uz vodstvo duhovnika dr. sc. fra Nikole Vukoje, OFM, profesora na Katoličkom BF-u u Zagrebu. Uz molitvu, pjesmu i euharistijska slavlja, koje je suslavio fra Željko Paurić, OFM, iz župe u Zemunu, hodočasnici su se u „danima slušanja i osluškivanja Riječi“ upoznali sa franjevačkom duhovnom baštinom, životopisima sv. Franje i Klare, a u ljepoti krajolika, crkava i na svetim mjestima u zajedništvu su promišljali o evanđeoskim riječima koje je Vukoja znalački približio putnicima oduševljenima njegovim evangelizacijskim poticajima i tumačenjima prikladnim za kršćansku meditaciju. Dragocjenost milosnih dana, kako su nazvali vrijeme putovanja, bila je i u uzajamnom upoznavanju po dobroti, u obogaćivanju vjere i promišljanju življenja evanđelja vlastitim životom pri čemu se učilo kako ljudima biti živo evađelje i podijeliti radost. Duhovna obnova trajala je tijekom putovanja, molilo se za osobne nakane, obitelj, za pretke, Osijek i domovinu; u katedrali Sv. Rufina (mjesto Franjinog i Klarinog kršenja) obnovljen je spomen krštenja; pohođen je Rivotorto i molitveno samotište Carceri na Subasiju gdje je poslije mise Slaven Marodt glazbeno uveličao duhovni doživljaj; posjećena je Porcijunkula (Sveta Marija Anđeoska) i bazilike u Svetištu sv. Franje s molitvom u donjoj crkvi uz kriptu sv. Franje te su razgledane Giottove freske. Pohođena je i bazilika sv. Klare, samostan i Križ sv. Damjana (prvi samostan klarisa, tu je Klara živjela i umrla), u rodnoj kući sv. Franje molilo se za roditelje i obitelj. Hodočasnici su posebno zahvalni domaćicama časnim sestrama Marijim misionarkama u mjestu Sveta Marija Anđeoska (podno Asiza nasuprot Porcijunkuli). U nacionalnom parku na brdu La Verna, mjestu gdje je sv. Franjo primio rane i vrhuncu duhovne obnove putovima sv. Franje, razgledano je svetište i relikvijari, slavljena misa, molilo se u tišini spilje. Bila je to oaza za molitveni i kontempativni odmor duše. Nadahnjujući program osnažio je volontere koji djeluju osmu godinu u Osijeku i okolici, a poticaj za organizirano okupljanje u „Veronikin rubac“ iznjedren je u Franjevačkom svjetovnom redu, u Franjevačkom samostanu sv. Križa u osječkoj Tvrđi, čiji su članovi ujedno i župljani u župnim zajednicama koje imaju najveće potrebe za besplatnom pomoći starijim osobama. Njihov rad potvrđen je biskupskim dekretom te sada na području osječkih dekanata Đakovačko-osječke nadbiskupije skrbi za 138 korisni(c)ka kojima je 2013. godine darovano 2.489 volonterskih sati tjekom 2.603 odrađenih aktivnosti.

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

03.05.2014 22:38

Kratka obavijest pred hodočašće u Asiz

Polazak će biti u četvrtak 15.05.2014. u 20:00h na ulazu u Tvrđu kod zgrade Državnog arhiva(tamo gdje bude lunapark za Antunovo)

Pokušajte doći nešto ranije tako da nemoramo nikoga čekati te da na vrijeme možemo krenuti.
Sve ostale detalje imate u programu puta koji je poslao fra Nikola Vukoja i kojeg ste dobili na zadnjem sastanku, a možete ga pročitati i ovdje (<- klikni)

Lijep pozdrav,
Slaven

˜ *** ˜

29.04.2014 17:09

Marija Šešo u emisiji Damin gambit na HRT-u

U emisiji Damin Gambit na prvom programu HRT-a, koja emitirana na Uskršnji dan 20. travnja 2014. naša predsjednica Marija Šešo govori o udruzi, pogledajte emisiju (klikni na sličicu ispod):

˜ *** ˜

22.04.2014 23:59

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS

Dragi prijatelji, članovi, korisnici i svi ljudi dobre volje, Katolička Udruga Veronikin rubac vam želi sretan i blagoslovljen Uskrs.


Neka vas blagoslovi Gospodin i neka vas čuva!
Neka vas licem svojim obasja, milostiv neka vam bude!
Neka pogled svoj svrati na vas i mir vam podari!


PATRIA - Pjevaj hvale Magdaleno (Youtube)

˜ *** ˜

24.02.2014 22:37

Skupština Veronikinog rupca 24.2.2014.

Volonteri „Veronikinog rupca“ darovali 2.489 sati rada za 138 nemoćnih OSIJEK- Sedmu godinu djelovanja Katoličke udruge „Veronikin rubac“ obilježilo je 2.489 volonterskih sati uloženih u 2.603 aktivnosti za 138 korisnika na širem osječkom području! Hvalevrijedno postignuće u darivanju vlastitih talenata, sposobnosti i humanosti potrebitima ponosno je istaknula Marija Šešo, predsjednica „Veronikinog rupca“, izvješćujući o radu tijekom 2013. godine na Godišnjoj skupštini održanoj 24. veljače u Franjevačkom samostanu sv. Križa u Osijeku, ujedno sjedištu udruge (Trg Vatroslava Lisinskog 3). Posve besplatno humanitarci „Veronikinog rupca“ vlastitim radom, pružanjem usluga, brižnošću i njegom pomažu pretežito teško pokretnim i nepokretnim osobama treće životne dobi smještenim u vlastitom kućanstvu među kojima je sve više osoba u socijalnoj potrebi, nemoćnih i usamljenih u bolesti te im je razumijevanje i lijepa riječ potpora u življenju starosti i poteškoća. „Situacija u kojoj se nalazi naše društvo uz neprekidno starenje pučanstva, posebice je pogodila kriza, kako financijska tako i humanitarna, te je zbog toga i veća potreba za volontiranjem, posebice vjerničkih udruga. Naročito ističem mogućnost brze intervencije kojom u Udruzi možemo svojim uslugama premostiti vrijeme od evidentirane potrebe do ostvarivanja društveno organizirane zdravstvene skrbi ili smještaja. Da bismo uspješno djelovali, ističem važnost donatora koji pomažu naše djelovanje financijski ili drukčije, a među njima su: Grad Osijek (9.000 kuna), Lidl (sredstva za čišćenje vrijedna 5.000 kuna), Elektomodul Osijek (besplatni parking vozila za prijevoz korisnika i pružanje usluge korisnicima), Glas Slavonije koji je uz naše korisnike najbolji oglednik djelovanja dnevnim oglašavanjem te Osječani čiji dobrovoljni prilozi pridonose uspješnosti rada „Veronikinog rupca“. Svima smo zahvalni, kao i stalnim suradnicima u Centru za socijalnu skrb u Osijeku, Područnom uredu HZZO Osijek, Patronažnoj službi Doma zdravlja, osječkom Crvenom križu, Caritasu, Franjevačkom samostanu, Udruzi volontera i udrugama koje se bave humanitarnim radom“, rekla je Marija Šešo, napominjući kako je od 75 članova, polovica izuzetno aktivnih. Među aktivnostima u 2013. prednjači: održavanje osobne higijene (613), dnevni telefonski kontakti sa korisnicima (624), posjeti korisnicima (337), dežurstva (241), nabava za kućanstvo (193), sezonsko spremanje (144), šišanje (102) te pratnja k liječniku, priprema korisnika za počinak, glačanje rublja, nabava pelena i pomagala pa čak i organiziranje sahrane ili obilazak groblja. Udruga posuđuje pomagala bez naknade. „Darujemo količine rada, ali s ljubavlju i to je važno. U našemu radu vodi nas činjenica da smo kršćani i da želimo živjeti Evanđelje čineći dobro, primjenjivati zapovjed ljubavi prema bližnjemu i to konkretno pokušavamo u našim aktivnostima. Svatko od nas na svoj način uključuje se u rad, a velika vrijednost toga je poklanjanje svoga vremena čovjeku u potrebi bilo odlaskom na teren, dežurstvima, materijalno ili sudjelovanjem u ekipi za čišćenje“, kazala je Katica Štark, otvarajući Godišnju skupštinu čiji je rad blagoslovio p. Zoltan Dukai. Vera Szilner u financijskom izvješću zahvalila je za potpore, posebice Gradu Osijeku čiji je predstavnik Romano Kristić čestitao za humanitarna postignuća, a pohvala se pridružila Jelica Klobučar, ravnateljica Centra za socijalnu skrb, kazavši kako volonterski nemjerljiv rad nadopunjuje skrb države. Posebnu zahvalnost Udruga je izrazila građanima za pojedinačne potpore (Ivo Krušlin, Nada Prlić, Kapucinski samostan, Marija Jovanovac, Ksenija Medvidović, Blažica Beniković, Gordana Vučilovski, Željka Čurčić). Stana Košćak najavila je nastavak pružanja usluga potrebitima čija se kvaliteta života u vlastitoj sredini poboljšavanja i produžava, naglašavajući potrebu za palijativnom skrbi i dnevnim smještajem starijih osoba (nedostaje prostor). Zahvaljujući volonteru Slavenu Marodtu aktivnosti udruge dostupne su na web stranici: veronikin-rubac.hr.

Izvješće o radu za 2013. godinu - Marija Šešo
Financijsko izvješće - Vera Szilner
Plan rada za 2014. godinu - Stana Košćak

Tekst i fotografija: Nevenka Špoljarić

˜ *** ˜

19.10.2013 18:21

„Veronikin rubac“ hodočastio Gospi Judskoj i pohodio hospicije u Pečuhu

MARIA JUD/PEČUH – Sedmogodišnjicu volonterskoga rada osječka Katolička udruga „Veronikin rubac“ obilježila je 12. listopada zahvalnim hodočašćenjem u mađarsko marijansko svetište Maria Jud i pohodom hospicijima u Pečuhu. Misi je prethodila duhovna obnova sa ispovijedi i pobožnošću križnoga puta uz molitve bl. Majke Terezije, zaštitnice „Veronikinog rupca“. U marijađudskoj bazilici, uz orguljsku pratnju Ivke Kaurinović i pjevanje hodočasnika, misu je predvodio duhovnik Udruge Frok Zefiq, župnik u Josipovcu, dok je dobrodošlicu srdačno iskazao župnik Zsolt Rosner.

Propovjednik je pozvao sabrane na promišljanje o tome kako i koliko se Bog utjelovljuje u životu pojedinca, razložio značenje i dubinu prihvaćanja Božjega poziva čovjeku na suradnju po uzoru na BDM i putem poticajnih misli bl. Majke Terezije (misionarke koja se nije bojala biti službenica Gospodnja), ali je i podsjećeno na (ne)spremnost pojedinca za trpljenje, služenje i suobličenje Kristu. Mađarsko proštenište ove godine obilježava 300. obljetnicu postavljanja kipa Majke Božje Judske koji je u crkvi zamijenio prvotni kip (današnje Gospe Osječke) što je izmješten zbog opasnosti od reformatorskog ikonoklazma u crkvu sv. Križa uz Franjevački samostan, a tu je sjedište Veronikinog rupca. Utemeljiteljica „Veronikinog rupca“ i predsjednica Marija Šešo te organizacijska suradnica Edit Lemal omogućile su volonterima posjet „Dori kući“, prvomu hospiciju za djecu i mlade u Mađarskoj koji u Pečuhu vodi istoimena udruga, a financiraju dobročinitelji. Ondje je goste srdačno primila i o radu govorila Krisztina Gieth te je posjećena i hospicijska kapelica. U Pečuhu su „veronike“ upoznale rad hospicija Bolničkog reda „Milosrdne braće sv. Ivana od Boga“ s bolnicom za teško bolesne odrasle osobe te pohodile crkvu sv. Sebastijana. O poslanju redovničke Družbe milosrdne braće, koja u svijetu ima 210 hospicija, govorio je p. Pio Imre Morvay. Naime, uz tri evanđeoska zavjeta (čistoću, poslušnost i siromaštvo) milosrdna braća imaju i četvrti zavjet – hospitalitet, što podrazumijeva karitativno djelo, odnosno ljubav i milosrđe u konkretnim djelima. Djelatna ljubav i milosrđe rese „Veronikin rubac“ čijih je tridesetak najaktivnijh (od 105) članova tijekom 2012., besplatno za 245 korisnika, odradilo 2.966 akcija darujući svoje sposobnosti u 2.418 volonterskih sati njege, skrbi i spremanja kućanstava nemoćnima, starijima i invalidnim osobama u Osijeku i okolici. Udruga održava godišnja hodočašaćenja zbog duhovne okrjepe i radosnog zajedništva koje je snaga za nove aktivnosti.

Tekst i fotografije: Nevenka Špoljarić